Autor scenarija za radionicu: Mario Badrov
Datum radionice: 28. 10. 2010
MAlčevski
scenarij dugometražni (više od 70')
drama
Profesionalni lopovi, vraćaju se starim porocima, ali ni ne sluteći da im je to posljednji put.
 Download jednom lopov uvijek lopov - scenarij 1.rtf708.71 KB
 Download jednom_lopov_komentari_SCENOSLIJED2.doc130 KB
 Download SCENOSLIJED Verzija 2.doc81.5 KB
 Download Scenoslijed verzija 1.doc65.5 KB
 Download SINOPSIS- VERZIJA 4.doc32 KB
 Download SINOPSIS -VERZIJA 3.doc41.5 KB
 Download nova verzija sinopsisa.doc26 KB
 Download odgovori-sinopsis.doc30 KB
 Download Jednom lopov.doc28 KB
Ako ste sudionik radionice prijavite se da biste mogli sudjelovati.

Ovaj sinopsis* je jedan od 2 izabrana, pa ćemo ga komentirati unutar radionice.

Bok.

 

Meni je ovo prvi ovakav angažman pa se nadam da komentar koji sam napisao nije predugačak. 

 

Najprije ukratko o tome zašto sam odabrao ovaj projekt. Čini mi se da priča nudi nekoliko zanimljivih mogućnosti. I vjerujem da je većini posjetitelja ovog web site-a jasno kakav bi to film mogao biti. Ova vrsta priče i ovaj žanr su mi bliski. Plus, tko ne voli dobre lopovske priče?

 

A sada komentar:

 

Tihana je kći Detektiva koji lovi braću i ona je trenutno jedini lik s pravom "dramskom" dilemom. Da li da ocu kaže sve o identitetu lopova koje on lovi ili da pobjegne s jednim od njih u kojeg se zaljubila? Ovo bi bilo sjajno kada bi Tihana bila protagonist priče. U sadašnjoj verziji ona je samo cura jednog od braće lopova.


Po sličnom principu bi i ostali glavni likovi trebali dobiti svoje dileme. Marko, Tihanina ljubav, ne riskira ništa. Dobro, riskira da ga uhvati policija ali to je rizik lopovluka, ne ljubavi. Što je njegov ulog u priči? Što će on izgubiti/dobiti na kraju?


Isto vrijedi i za Tonyja. On se zaljubi u kolegicu. Maja je lopov(ka?) kao i braća samo dolazi od nekuda i vrlo je zanimljiva jer ništa o njoj ne znamo osim da krade isključivo dijamante. To je pravi kriminalni lik. Zna što radi i samo to radi. Maja je privlačna (meni, a valjda i Tonyju) upravo zato što je nepoznata, a sposobna. Opet, ovakvo nešto nam treba i za braću, nešto po čemu su oni zanimljivi i važni.


Gabriel trenutno visi kao kobasica. Ne figurira u priči. Dakle, ili mu naći nešto što bi ga opravdalo kao lika ili ga izrezati van. Bilo bi elegantno (da ne kažem simetrično) imati dva brata lopova od kojih se jedan zaljubi u lopovku, a drugi u policajku (ili, ajde, kćerku detektiva). Onda braća moraju biti jedan uz drugoga dok su istovremeno i jedan protiv drugoga. Treći bi im samo smetao, kao što Gabriel trenutno i smeta.


Od ovakvih odluka u velikoj mjeri ovisi razvoj same priče, tj. zapleta. Dobra lopovska priča uključuje zanimljive sekvence provala i akcija, velike rizike i nemoguće misije, naprednu tehnologiju i ludu sreću, istragu koja je sve bliža, obruč koji se sužava, sve juri ka vrhuncu. Ali to je samo uzbudljivi premaz preko glavne priče. Čak i dobra lopovska priča mora biti priča o ljudima do kojih nam je stalo. Oni imaju želje i ambicije i potrebe i karaktere i strahove i ciljeve. Je li lopovima draža igra od plijena? Ili pristaju na kriminalni život zbog zarade? Do kada će ovako? I kako se osjećaju kad se sjete da su lopovi i obični zločinci? Može li ih ljubav izvuči iz problema ili im je jedini problem policija?


Ako im je istraga jedina prepreka do sreće onda sve postaje jalovo i bljutavo. Mene ne zanima priča o tri ambiciozna brata kojima treba novac pa zato kradu. Svima treba novac. Nismo svi lopovi. Da li oni kradu pa daju novac u humanitarne svrhe ili time plaćaju liječenje bolesne sestrice? Ne. Oni opremaju svoj dom. Oni su, dakle, kao i masa lopova koja je preko privatizacije i ostalih lukavština pljačkala sve nas. Ukoliko su oni takvi – beskrupulozni i bezmilosni – onda to mora biti vrlo jasno iz sinopsisa*. Moramo vidjeti da to nisu tri simpatična mladića. Ako jesu drugačiji od običnih lopova onda TO mora biti jasno iz sinopsisa. Pitanja su: koliko su profesionalni, koliko su ambiciozni, koliko su dopadljivi, koliko su uspješni? Sinopsis* treba odgovoriti na neka od ovih pitanja.


Sada ću u što kraćim crtama navesti neke elemente koje bi iduća verzija sinopsisa trebala imati:


1. Zbog čega nam je stalo do glavnih likova?

2. Što oni žele (i što mogu izgubiti ako ne uspiju)?

3. Što im stoji na putu do onog što žele? Dakle, što moraju pobijediti da bi uspjeli?

4. Što će im se na kraju dogoditi? Ono što žele ili baš suprotno ili nešto treće?


Recimo da sinopsis uspije odgovoriti na sva ova pitanja. Iz takvog sinopsisa ne bi bilo jasno koje sve zanimljive lopovske sekvence slijede u filmu ali bi vidjeli o čemu se tu radi i zbog čega je priča važna. Tako postavljene elemente onda lako možemo kombinirati s uzbudljivijim scenama i sekvencama krađa, oktanskih potjera, skokova sa krova najviše zgrade i slično. Ali temelj mora biti o likovima.


Opet ću malo skratiti priču da mogu vrlo precizno pitati:


1. Da li će mi biti važno što se događa s glavnim likovima?

2. Da li ću moći prepoznati neke od svojih problema u njihovima?

3. Da li će oni riskirati sve (puno više nego što bih ja riskirao) da dobiju ono što žele?


Ako su braća filmski junaci (a ne anti-heroji) onda odgovor na sva tri pitanja treba biti DA. U sinopsisu* možda neće sve biti jasno ali moraju postojati barem temelji da se na gornja pitanja odgovori sa "da". Isto kao što u sadašnjoj verziji postoje temelji ljubavnih priča, spletki između Maje i Tonyja kod prvog pokušaja krađe kraljevskih dijamanata i obrata u avionu kada Tony, gle!, nije mrtav. To mi je sve dobro i to (ili nešto u tom smjeru) treba i dalje postojati u sinopsisu. Ali uz takve elemente priče volio bih vidjeti i elemente koji se bave bazičnim pitanjima: želje, strahovi, ambicije, problemi.


Po pitanju teme filma rekao bih da je pravi izazov naći ono što je u središtu svega. Je li to novac? Je li sreća? Je li ljubav? Upornost, obitelj, čast? Tema priče o Robinu Hoodu je pravda. Robin Hood pljačka bogate i daje siromašnima i tako ostvaruje pravedniju raspodjelu imovine. Robin Hood se, dakle, bavi svojom vrstom pravde. Ali tema te priče je tako briljantno uklopljena u ono što se događa da je sama priča zapravo mali traktat na temu pravde. Je li to zbilja pravda i za koga? Što je zakon ako ga se ne poštuje? Kakva je to pravda kada Robina ne stigne nikakva kazna iako je krao i kršio zakone? Na ta pitanja nema točnog odgovora osim emotivnog: zabole me, Robin Hood je super, on je moj junak. Daleko od toga da nam treba suvremena verzija te priče. Samo sam dao primjer (žanrovski sličan ovome) gdje je tema dio priče i priča je analiza same teme. To je sjajan način da se napiše dobar scenarij*. Jer onda prava drama ne leži u akcijskim scenama i napetim situacijama već u ljudskim dilemama i konfliktima.


Opet ukratko. Ovaj put o zadacima i mojim očekivanjima za idući korak u razvoju projekta.


1. Novi sinopsis (1 stranica) iz kojeg se vidi:

   a. zašto su glavni likovi važni i zanimljivi;

   b. što žele, a što im je problem;

   c. što će im se na kraju dogoditi.

2. Novi loglajn* (do 3 rečenice) iz kojeg se vidi:

   a. TKO radi ŠTO i ZAŠTO;

   b. po čemu (ako ičemu) je ova priča drugačija od sličnih.


I to je sve! Ne mislim da priča o lopovima treba biti esej o ljudskosti i našim patnjama. Emocionalni temelj priče ne mora biti opterećen dubokim idejama i grandioznim namjerama. Dovoljno je da postoje snažne emocije i da su one vidljive kao namjera scenarista.


Par smjernica za kraj:


1. Aktivne rečenice su super!

2. Kratke su još bolje.

3. Sinopsis nije prepričavanje filma nego objašnjenje namjere.

4. Sinopsis obećava da će to biti sjajan film.

5. Sinopsis ne daje sve odgovore ali postavlja sva važna pitanja.

6. Sinopsis pišemo da bismo nekog zainteresirali da pročita još nešto više o scenariju*.

 

 

Prije svega, pozdrav.

Drago mi je što je radionica započela i nadam se da će biti nešto od ovoga sinopsisa*, da će barem postati scenarij*. :)

 

U sinopsisu* tj u wordu ,koji je više odgovor na vaša postavljena pitanja, možete vidjeti kako sam više-manje zamislio cijelu radnju ovoga filma.

 

Pokušao sam u jednu ruku dati karakterizaciju i dileme likovima, pa eto, možda bude valjalo, a ako ne..mjenjat ćemo dalje... 

 

 

Tihanina dilema između oca detektiva i Tonyja pada u vodu ako je detektiv korumpirani gad koji na kraju dobije što je zaslužio. Ako se ona iskreno dvoumi to je nešto što je meni blisko -- što kada imaš curu/dečka za kojeg znaš da će ići na živce starom? Ako je njen tata gad onda ja njenu dilemu više ne doživljavam kao nešto blisko nego kao nešto "filmsko". I onda mi je manje važno što će ona zbilja odlučiti. Jer odmah znam koga će izabrati ako bira između simpatičnog lopova i pokvarenog oca. 

 

Kad sam spominjao  bolesnu sestru to je bila samo ilustracija nečeg što oni NE RADE. Nisam mislio da to treba uvesti u priču. E sad, ako već razmišljate o tome onda evo što imam za reći na tu temu:

 

Ako kradu da bi spasili sestru onda nisam siguran da trebaju biti ludi i nabrijani. Ako su ludi i nabrijani onda im ne treba bolesna sestra. Ne dao bog da se razboliš i da ovisiš o dva luda brata koji namjeravaju ukrasti kraljevske dijamante da bi te spasili. Ako briju na akcijske filmove i tamo nalaze inspiraciju za svoje radnje onda su to diletanti. Što je u redu ali nemojmo se zavaravati da diletanti mogu ukrasti ikakve dijamante kamoli kraljevske. 

 

S druge strane (i ovo polako prestaju biti kratki komentari...) oni mogu biti diletanti ali onda rizik treba biti samo njihov. Tj. ako ne uspiju -- JER SU DILETANTI -- neće nitko umrijeti. Pogotovo ne jadna bolesna sestrica. 

 

Znači... Ako imaju sestru ne smiju biti spaljeni mladići s nunčakama koji su šest puta gledali Aferu Thomasa Crowna i onaj film s Seanom Conneryjem i C. Z. Jones. Ako nemaju sestru mogu biti spaljeni ali onda ne mogu biti uspješni lopovi. Mogu biti ambiciozni i nadobudni ali teško uspješni. Ako su uspješni... Onda trebaju imati neke karakteristike koje ne idu uz to da briju na akcijske filmove. 

 

Tako nekako...

 

Ma, u biti, može i sve suprotno od ovog što sam napisao ali to je onda jedan malo drugačiji film. Pa možemo i o tome raspravljati ali samo da se zna: to je onda poveći odmak od prvotne ideje*

 

Pozdrav!

 

Ovako... Da, odmiče od prvotne ideje*...

Razumijem što hoćete reći, možda sam se ja krivo izrazio. Htio sam napraviti dvije verzije priče. Ili da su oni nabrijani likovi koji misle da mogu učiniti sve što mogu učiniti i likovi iz filmova, ali kad pokušaju i opljačkaju prvi puta onda i shvate da im dobro ide te nastave pljačkati...

 

Ili verzija gdje su oni već uvježbani lopovi(recimo profesionalci), pa da ubacimo bolesnu sestru koja leži u bolnici i za koju se brinu i prisiljeni su izvršiti tu pljačku iako su odlučili prestati s time...i onda se upliče detektiv i sve ostalo...

 i

Stvar je u tome što braća sestri obećaju da neće više krasti ,ali nedugo zatim sestra se razboli i oni ne znaju što da učine...

Sestra ne želi da oni nastradaju, a oni ipak ne mogu samo tako gledati, te žele pomoći (krađom, jer drugačije ne mogu pomoći) i onda se u toj posljednjoj velikoj pljački upletu detektiv, Maja i ostali likovi...

Da li bi se tako nekako moglo napraviti....

 

-Ovo što se napomenuli da je svejedno i da se zna kome će se Tihana prije nakloniti...Da li detektivu ili lopovu... Ali opet ona bira...Reći ocu ili vjerovati prevarantu... Nitko ne zna da je detektiv korumpiran... Braća kasnije vrpaju po životu detektiva kao što i detektiv vrpa po njihovom životu... Nakon otkrića detektiva tko su lopovi i da su to dvojica braće iz njegove ulice s kojima se svaki dan sretao, tako i braća otkrivaju njegove mutne poslove i ucjenjivanja te jedni druge uništavaju... Ne znam... tako sam nešto mislio, ako je moguće... Ako takva priča drži vodu...

 

Sad me samo zanima, koje priče bi bilo bolje da se držim??

-Nabrijana braća na filmove i njihove amaterske provale i bijeg od detektiva i zaplet s otalim likovima, a Maja neka ostane profesionalni lopov koji odiše u svemu tome misterijom...

 

-Ili priča o profesionalnim lopovima i bolesnoj sestri... I posljednjoj pljački ili nizu manjih pljački koji bi omogućili izlječenje sestre...

Uveo sam sestru samo zato što mi je brat jedan bio viška, a s druge strane imam neku vrstu opravdanja za moje lopove iako to nije pošteni način dolaska do novca. Ali u takvoj situaciji (i još k tomu profesionalci su) i pod stresom, ljudi ne razmišljaju razborito... možda....

 

Slušam vaš prijedlog... Što bi bilo bolje? :) Držati se nabrijanih klinaca ili profesionalaca ??  :-) 

Epa da, što bi bilo bolje, Mario, što bi bilo bolje? Nažalost ovo je daleko od egzaktne prakse tako da nema tog genija koji bi znao što bi bilo bolje. Ja se ne bih mogao ni odlučiti koji film da gledam u kinu da igraju istovremeno samo na temelju ovih/ovakvih informacija.

 

I jedno i drugo zvuči podjednako zanimljivo (ili već viđeno, ovisi tko kako hoće gledati na stvari).

 

Ja mogu napisati što mislim da su prednosti, a što mane, svake od opcija. Dakle...

 

Opcija Nabrijani klinci:

 

Prednosti

Zanimljivi likovi koji srljaju u nepoznato

Puno prilika za humor

Brzi razvoj radnje (tip priče u kojoj na početku nitko ništa ne kuži jer ni glavni likovi ništa ne kuže)

Mogućnost da se takvi nabrijani klinci do kraja filma transformiraju u neke zanimljivije, simpatičnije osobe i da rastu pred našim očima.

 

Mane

Plitki glavni likovi - nemaju (barem za sada) nikakav važan problem

Razvoj priče i likova koji je na rubu camp-a pa čak možda i trash-a

Teže je postići uvjerljivost ako imamo dva nabrijana klinca koji probaju i, vidi vraga, shvate da su dobri u krađi dijamanata. To je malo... nategnitis.

 

Opcija Profesionalci

 

Prednosti

Volimo likove koji su fakat dobri u onom što rade i točka.

Rekli su da neće pa sada ipak moraju. Dilema, drama, dobro.

Imaju neki cilj (ovog trena doduše patetičan ali radili bi na tome).

 

Mane

Traži puno objašnjavanja pretpovijesti priče/likova. Moramo nekako saznati da su bili lopovi pa su odustali (zašto?) pa sad imaju ovaj problem... To pojede pola sata, a najčešće bude jako bljutkavo.

Toliko toga ovisi o njihovom uspjehu da je nama jasno da autor ne smije dozvoliti da ne uspiju i da im umre sestrica.

Ako su već jednom odustali od lopovluka čini se da su odrasli i sada je teško vidjeti u kojem smjeru bi oni (naši junaci) rasli pred našim očima.

 

Ja se ne usudim predlagati rješenja jer ne želim vaš posao. Imam dovoljno svojih teških odluka za donijeti. Ali mogu i hoću komentirati vaše odluke (nema na čemu) što piscima obično diže vlasi na glavi. Odluka je ipak vaša.

 

Samo još jedna stvar. Nije važno ako Tihana ne zna da joj je tata pokvareni murjak. Ja to znam. I ja kao gledatelj kome ovo nije prvi film znam da nema šanse da bi cura od glavnog lika izabrala korumpiranog policajca umjesto svog simpatičnog nestaška. Ja znam da autor to ne bi nikada učinio. To što Tihana ne zna da je tatica korumpiran možda njoj ostavlja istu dilemu ali kada ja imam to znanje na drugačiji način doživljavam njenu dilemu. 

 

No time se trebamo baviti kada odaberete smjer. I čim prije to učinite to bolje. Tko će biti negativci u priči i hoće li detektiv biti korumpiran su pitanja za neku daljnu fazu. Sada je važno izabrati jednu od opcija (ili naći neku šestu, samo da na kraju bude jedna i jedina) i da se onda fokusiramo na to.

 

Ja sada idem na palačinke. Sretno i ugodno!

 

 

Nadam se da su palačnike bile dobre :)) Ja sam se predozirao s pitom od jabuka... hehe

No ajmo mi na ono od čega se živi...

 

Eh da... Pokušavam i razmišljam što bi bilo bolje i kako bi to sve skupa izgledalo. Držati se braće amatera ili braće profesnionalaca...

 

Recimo da se ja ipak odlučim za profesionalce jer mi onda cijela priča, pa tako i sam film djeluju puno ozbiljnije...

E sada je problem, kako su ta braća postala profesionalci i zašto su odlučili stati s krađama... Jer nema neke škole u kojoj bi oni naučili svoj zanat (da barem ima, bilo bi puno lakše njima , a i nama ostalima) no šalu na stranu.

 

Mislio sam glavne junake okarakterizirati tipa...

TONY - vrsta pametnjakovića koji je pokupio "svu pamet svijeta"... tj da je izvrstan matematičar, fizičar, taktičar (nešto poput Michaela Scofield-a iz serije "Prison Break" ili tako nekih pametnih taktičara...

MARKO - haker, tj momak koji rastura u svijetu računala, te njemu nije problem razbiti lozinku, ugasiti sigurnosne kamere, ometati senzore pokreta i sl.

 

-Znači bazirao bi se na to da su oni u jednu ruku TALENTI za svoj posao, ha?? Te da su tako krenuli od prve pljačke i kroz par godina se usavršili. Oni bi bili likovi koji idu linijom manjeg otpora... Znam da sad zvuče pametno i kao ljudi koji bi se lako zaposliti, pogotovo u svijetu informatike, ali neka oni ostanu ne zaposleni jer lakše je ukrast nego mjesec dana raditi i možda nešto zarditi -.- 

 

Recimo da se baziram na profesionalce...Ok...uzimam profesionalce pa gdje puklo da puklo.

Zanima me, bolesna sestrica?? Može to ostati...nije previše nategnuto?? Ili da im nađem novu motivaciju za to što rade...

Detektiv, čiri bu-čiri ba, gle, više nije korumpiran. Uzimam Vaš savjet u vezi detektiva.

 

Uzimam onda opciju broj dva i možemo onda vidjeti kako bi se razvijalo sve skupa u tome smjeru...  Ipak mislim da nisam puno otišao od prvotne ideje*... Kod mene je bilo više "s amatera prelaze na profesionalce" , a ovdje sada uzimam gotove profesionalce i nastavljam dalje...

A sad polako u daljnji tok razvoja događaja. 

Drago mi je da ste izabrali jednu od opcija.

 

Čestitam.

 

Sad kad je to gotovo čini mi se da sam možda otišao malo predaleko u komentiranju pojedinih elemenata priče i/ili likova. Htio bih da se vratimo na vaš sadašnji zadatak -- sinopsis*.

 

Dobro je ponekad raširiti stvari i pogledati na cjelokupni posao iz ptičje perspektive. No to je samo perspektiva. To je, doslovce, jedan način gledanja na stvari; nije ništa točniji niti bolji od žablje perspektive. Samo je drugačiji.

 

Zato bih se pozvao na onaj svoj prvi komentar od 5 kartica. Vratite se sada njemu i kad ste odlučili u kojem smjeru idete -- krenite. 

 

Ovako možemo ćaskati još danima i teško da ćemo išta mudro složiti. Dajte sada složite sinopsis. Čak i da ne bude savršen barem ćemo imati materijala za usporedbu i za planiranje idućih koraka. Možda će vam trebati još par pokušaja sa sinopsisom. 

 

Znači, manje se mučite time kako su postali lopovi i zašto su prestali, a više se bavite time koji je njihov veliki problem, što žele, što su spremni riskirati, zbog čega i sl. Ja sam logoreičan -- sjednem napisati par rečenica komentara i završim s dvije stranice. I to je super kada su to komentari na nešto što ste napisali pa sada gledamo kako je ispalo.

 

Jer pred nama je izazov teme i problem strukture i muka s karakterizacijom... Ništa od toga nećemo riješiti na razini sinopsisa* ali možete na toj razini napisati vašu želju o tome kakav će to (vraški dobar) film biti. 

 

Pogledajte ponovo moj prvi komentar. Nije važno toliko što u njemu piše kao komentar prve verzije sinopsisa već je važno što u njemu piše kao sugestija za drugu verziju. Onda je napišite. 

 

Nema druge. 

Poslao sam „novi sinopsis“, ali nemam dobar završetak.

 

Kako smo promijenili neke likove i njihovu karakterizaciju, tako mi se i sam kraj promijenio te je odmaklo od moje prvotne vizije filma. Stoga ne znam kako bi kraj skombinirao. Želio sam na kraju napraviti osvetu nad detektivom da dobije što zaslužuje i iznenadni bijeg na aerodromu. No, sad mislim, ako detektiv nije korumpiran i imaju bolesnu sestru ,kraj mora biti drugačiji. Glupo bi mi bilo da izvlače sestru iz bolnice, a svejedno opet tamo gdje pobjegnu moraju sestru prijaviti na liječenje pa priča ide iz početka.

 

Malo sam se sad pogubio u cijeloj viziji radnje (filma). Barem što se kraja tiče…

 

U sinopsisu* se može vidjeti tko su braća, i koji im je cilj te njihova sudbina na kraju. U sinopsisu su istaknute samo bitne situacije. Uplitanje detektiva i Maje..te krađa dijamanata.

 

Mozgam, mozgam i mozgam.

Stvarno ne znam kako bi završio priču. Moram napraviti drugačiji kraj. Bez ranjavanja Tonyja i njegove iznenadne pojave?? I izbaciti osvetu nad detektivom i njegovu korumpiranost… Te smisliti, ako već bježe, kako i sestru maknuti od nevolje u koju su je sad uvukli… Jer preko nje policija može doći do braće. Kako završiti sve to… Moram još razmisliti, trenutno nemam nikakve ideje*.

 

Sve prije mi je dobro. Motiv, razrada plana za pljačkanje, uplitanje Maje i policije i bijeg pred policijom… samo me muči, kako će pobjeći, gdje?? Moram to još promućkati pa vidjeti…

 

Bok Mario.

Drago mi je da ste dosta brzo složili novu verziju sinopsisa*.

Najprije par tehničkih molbi.

Sinopsisu* nedostaje naslov i ime autora. Uz to mu nedostaje i redni broj verzije (valjda je ovo 2) i datum kada je napisan. Molim vas da od sada te informacije stavljate na početku sinopsisa. Zbog formata ove web stranice bilo bi super da se redni broj (ili datum) vide i u nazivu file-a tako da odmah znam koji je od dodataka zadnji.

Komentare unutar sinopsisa ne biste trebali pisati. Zamislite da će ovaj sinopsis* čitati netko tko nikad nije ni čuo za ADU, a kamoli da je upoznat s radionicom na scenarij*.adu.hr. Razumijem vaše razloge za "didaskalije" unutar sinopsisa ali za to imate opciju komentara unutar vašeg projekta.

Profesionalni rad na scenariju* uključuje i ovakve sitničavosti. One su sastavni dio posla.

Sad malo o sadržaju sinopsisa.

Previše ste se bavili pričom, premalo likovima i njihovom dramom i/ili temom. Sadašnja verzija djeluje kao popis ključnih događaja u scenariju. To je niz scena iz kojih se vidi kako će izgledati priča i kakav je to zaplet i sl. Problem s time je da sinopsis nikada ne može do kraja objasniti sve detalje priče i onda djeluje nezavršeno. Ne zbog toga što vas muči kraj već zbog toga što nakon čitanja sinopsisa ja ne bih trebao moći prepričati što se događa u filmu ali bih trebao znati o čemu se radi.

Vama kao piscu je važno da ja (ili bilo tko drugi) razumijem sinopsis. Da kužim o čemu se radi. Nije vam važno da znam radnju i niz događaja koje ćemo vidjeti u filmu. Ako me to zanima ja ću pitati da mi ispričate ili da mi date scenarij. Ali ako ja ne znam o čemu se radi teško da ću zatražiti scenarij na čitanje.

Sinopsis nije zadužen za to da mi objasni KAKO se nešto odvija već da mi kaže ŠTO me čeka.

U verziji 2 nedostaje "emocija". Nema uopće dijela gdje se Tihana dvoumi između dečka i tate. Nešto se malo spominje da ona ipak ne govori ništa ocu ali to je sasvim usputno i nevezano s ičim.

Ukratko, ja bih ovako ocijenio uspjeh nove verzije. Plus: manje likova, malo čišći dijelovi priče, jasna motivacija za krađu. Minus: emocionalno flah, previše orijentirano na zaplet, ne angažira me i ne golica moju radoznalost. Plus, zbunjuje me jer ne znam o čemu se radi.

Evo kako ja doživljavam emocionalnu kičmu sadašnje verzije:

======
Dva bivša lopova vraćaju se krađi da bi spasili sestru i jedva uspiju u tome.
======

Iz ovog uopće ne vidim što riskiraju. Da ih uhvate? Pa to im ide uz profesiju, to je rizik na koji su morali pristati. Jedini rizik je smrt sestre i čini mi se da je to a) nedorađeno i b) unaprijed zadano. Drugim riječima ne može temeljni rizik protagonista biti to da se nešto ružno dogodi nekome drugome. Rizik sestrine smrti jest i njihov rizik ali to je bogom dano. To je tako. Tu nema drame. Tu nema borbe. Svi se slažemo da oni trebaju spasiti sestru. Njihova metoda može biti upitna i možda je u tome drama. Ne znam. Ako jest u tome drama onda morate razraditi taj dio. Da bude jasno da je njihov način pomaganja sestre neprihvatljiv ili dubiozan ili sumnjiv...

Po meni ovo su elementi priče koji su vam zadani (koje ste si sami zadali, doduše, ali to je sada sporedno):

Sestra je bolesna.
Oni se vraćaju kriminalu da bi je spasili.

Iz toga krećemo. Ali što slijedi? Koju težinu moraju podnijeti? Problem policije i toga da ih možda uhvate je samo djelić te težine. Isto tako je pojava Maje djelić težine i pojava Tihane je djelić. Što povezuje te djeliće? Koji još djelići postoje? Policija i Maja i Tihana su im prepreke na putu. Moraju se njima baviti. Ali taj put kojim idu mora biti duboko i istinski njihov i važan njima na razini na kojoj ga i ja mogu prepoznati. Mada ja ne kradem. Pogotovo ne dijamante.

Drama djeluje nategnuto kad je bazirana samo na početnoj postavci priče. Sestrina bolest se ne događa usred filma već na početku. Njena bolest je motor svega. Da se nije razboljela ne bi oni krali dijamante ni mrtvi.

Znači počinjemo s time da je bolesna. I onda dolaze problemi. Film je zapravo o tim problemima i o tome kako ih braća rješavaju. Film nije o jadnoj bolesnoj sestri. Mislim, može biti, ali ovaj to nije.

Nije meni što kraj nije dorađen nego što sredina nije dorađena. Može biti da sestra i nije bolesna. Može biti da im nije sestra. Može biti da ni ne poznaju tu curicu koja je bolesna. Ali ono što uvijek mora biti prisutno jest njihova priča.  

Kako biste vi objasnili o čemu se radi bez da redate događaje? Kako biste opisali likove kroz njihov problem? Kako biste njihovu dilemu meni učinili bližom? I koje ja to dilema?

Trenutno, Tony i Marko nemaju dilemu. Sestra je bolesna. Moraju je spasiti. Oni su lopovi pa je spašavaju krađom. Kako krenu s provalama radnja postaje kompliciranija i ja i dalje čekam da vidim što je njihova dilema. Gdje je njihova drama?

Nađite dilemu. Nađite pravu dramu. Nađite ono što proganja likove i zbog čega riskiraju sve. Bolesna sestra je manifestacija te dileme/drame ali bolesna sestra ne može biti alfa i omega njihovih problema. I da ponovim: ta prava drama/dilema ne mora biti nešto kvazi duboko i općeljudski značajno. Dovoljno je da bude njima važna. Nama treba biti samo razumljiva i prepoznatljiva.

Moj je prijedlog da napišete treću verziju sinopsisa. Ovaj put ni ne pokušavajte prepričati što će se sve dogoditi u filmu.

Nadam se da vas neće obeshrabriti što sam se toliko usmjerio na probleme sadašnje verzije sinopsisa. Mislim da ste na pravom smjeru i mislim da je sada samo pitanje discipline.

Pozdrav!

Ups, ispričavam se što sinopsis* nije napravljen profesionalno. Nisam znao da ga baš tako moram napraviti. Od sada ću se truditi da bude što bolje skrojen. Mislio sam da trebam samo složiti sada priču s malo drugačijim sudbinama i osobinama likova pa da vidimo kako bi to teklo.

 

U ovoj novoj verziji sinopsisa* br 3 sam pokušao stvoriti dramsku dilemu.

Naime , braća prestaju s pljačkanjem jer im je u posljednjoj pljački ubijen brat (Gabriel). Zamislio sam da su Tony, Marko i Gabriel prije 3 mjeseca opljačkali muzej jednog mafijaša koji ujedno šverca umjetnine. Pošto je taj mafijaš znao tko ga je oštetio za par milijuna kuna, osvetio im se naručivši ubojstvo jednog od braće.

 

E sada, kada im je sestra bolesna, braća trebaju novac. Dogovaraju se da osvete brata i nabave novac od tog mafijaša kojeg su već jednom opljačkali. Ali nije im svejedno. Boje se da bi mafijaš mogao opet naručiti ubojstvo ili pak im oteti sestru pa ih ucjenjivati da mu vrate ukradeno. No braća ne vide drugačiji izlaze i žele riskirati jer vjeruju da će uspjeti i da će tako osvetiti i brata i pomoći sestri.

Maju sam sada stavio da se ona neopaženo ubacuje među braću i prati njihov plan pljačkanja. Naime, Maja je znala da i oni žele dijamante baš kao i ona te im je prepustila teži dio posla, a ona se pojavljuje u trenutku kada su oni bili spremni napustiti muzej s plijenom… Maja im uzima plijen i zaključava ih u trezor.

Tihana se odlučuje pobjeći s braćom jer joj je dosta da joj otac kao autoritet i detektiv kontrolira život i određuje što će raditi.

Maja (kao osoba koja ne može dugo biti najednom mjestu -nemirna duša) zove Tonyja na mobitel i govori mu da je ipak nešto od ukradene robe ostavila i njima na računima… Uglavnom.

 

Znači, ako to može tako:

DILEMA: opljačkati muzej ili ne. Pljačkanjem riskiraju svoj i sestrin život, ali ujedino imaju mogućnost osvetiti brata i platiti operaciju. Što je i ujedno i drama oko smrti brata Gabriela. Vlasnik muzeja im je ubio brata.

CILJ: pljačka i plaćanje sestrine operacije… (osveta)

Imamo prošlost, tj priču zašto su prestali raditi to što rade i zašto se vračaju pljačkanju.

 

Razlog zašto Tihana odlazi s braćom… I ipak vidimo da Maja nije u potpunosti bezosjećajna, ali da jednostavno ne može biti s Tonyjem. I na kraju bijeg cijele obitelj sa sestrom i Tihanom.

... 

Sada se sestra zbog ponovno "vraćenog"  brata (tj ubijenog) zove Ivana.

 

I da… njihova drama…

Da li će Tihana reći ocu da su oni lopovi ili će ipak se vratiti Marku. Da li će se Tihana prepustiti osjećajima ili razumu.

 

Tonyjeva zaljubljenost i nemogućnost da vidi kako ga Maja zapravo iskorištava i samo želi izvući informacije iz njega.

(I sjedne i s druge strane se sve oslanja na ljubav. Ovdje je u pitanju detektiv , a s druge strane lopov. Oba brata se zaljubljuju u "krive" osobe i jedan drugom drže bukvicu) :)  

 

Te sestrina molba da ne riskiraju svoje živote zbog nje. Jer ona će vjerojatno ionako umrijeti, ali oni ju previše vole da bi to dopustili….

 

Toliko sam do sada uspio smisliti… Možda nisam uspio opet dobro sve emocije opisati, ali ne znam kako bi ih kroz sinopsis opisao. Meni je sinopsis opis radnje filma ili sam ja krivo to shvatio... Uglavnom. 

Slušam kritiku, tj komentar na novu verziju... :))

Odoh jesti, ogladnio sam hehe

Samo ću na kratko (znate da jedino kratko i pišem) nešto o tome da je sinopsis* opis radnje filma. Krivo ste to shvatili. Nije. 

 

Sinopsis je vrlo kratki opis priče, vrlo kratki opis likova ili vrlo kratki opis nekog problema. Sinopsis ne može opisati radnju jer je prekratak da bi obuhvatio film od 90 minuta. 

Bok Mario.

Drago mi je da ste razradili njihovu dilemu. Ima par stvari koje su napredak od prijašnje verzije. Nažalost ima i par stvari koje su korak natrag.

Najprije ove stvari koje su mi jako zanimljive.

1. Detektiv koji istražuje ubojstvo Gabriela. On zapravo ne traži njih ali svejedno njuška oko njih i predstavlja nekakvu opasnost. Jako dobro.

2. Rasplet koji od braće lopova čini svjedoke u lancu krijumčarenja umjetninama i ubojstvu njihova brata. Sve vrijeme izbjegavaju policiju, a na kraju se ispostavi da policiju zanimaju veće zvjerke.

S druge strane su neki propusti, da tako kažem.

1. Tihana i njena dilema su izbačene iz sadašnje verzije. Kad sazna tko je Marko pobjegne pa onda se ničim izazvana vrati.

2. Maja mi se više ne sviđa. Okrutna je do boli. Prvo, ukrade braći plijen i time oni ne mogu platiti operaciju. Dakle osudi Ivanu na smrt. Drugo, zove im policiju nakon što ih je izigrala i opljačkala. Možda se vama upravo takva okrutna Maja čini kao pravo rješenje. Neću vas nagovarati da išta tu mijenjate nego samo reagiram na pročitano.

3. Tony i Marko moraju spašavati Ivanu. Tu nema dileme. Oni odluče da će ukrasti dijamante iz muzeja istog onog mafijaša i to možda jest nekakva dilema ali i dalje nije ono što tražimo. Ja razumijem njihovu spremnost na rizik da pomognu sestri. Ali ne razumijem zašto bi kao dva kretena išli razjariti lava. Taj mafijaš je opasan tip. E sad, možda mu se žele osvetiti ali to je sasvim druga stvar. Po meni bi put ka drami iz sadašnje verzije bio takav da oni NIKAKO NE ŽELE pljačkati muzej mafijaša. NE PADA IM NA PAMET. A onda ispadne da baš i nemaju izbora. To bi bila drama jer tu su slabi. To im je propast. Tu se ne boje policije nego se boje da će i njih likvidirati kao i Gabriela. Naravno, kako će priča doći do toga da oni nemaju drugog izbora je sasvim drugo pitanje. Čak i ne mislim da vi trebati ići za takvom pričom; samo dajem primjer gdje bi se mogla tražiti prava drama iz ovog što sada imate.

Zbog dileme moraju donijeti odluku. Kada je donesu onda imaju neki cilj. Kad krenu ostvarivati cilj pojave im se prepreke. U prelaženju preko tih prepreka moraju stalno biti suočeni s odlukom koju su donijeli (je li dobra, loša, ispravna, nepraktična, kakva je?) i moraju stalno biti na rubu toga da ne uspiju.

No to s preprekama ovog trenutka ne bih previše napumpavao jer ne želim da mislite da je sinopsis* popis prepreka. Ne. U sinopsisu* vam treba kratki (1-2 rečenice) opis kakve ih to velike i teške prepreke čekaju.

I to je, vjerojatno, moja najveća zamjerka verziji 3. Dugačka je. Ima malo više od dvije stranice. Ja sam tražio – i sad ću to bez srama ponoviti – siniopsis od jedne stranice. Ne od dvije ili od dvije ipol ili jedne ipol.

Vi sad morate odlučivati o čemu ćete pisati u sinopsisu. To je vaš posao u ovoj fazi. Znam ja da ima puno toga što se treba reći ali dajte vi meni prvo destilat. Dajte mi pojašnjenje drame ili dileme ili nečega u par rečenica.

Evo što sad tražim od vas. Novi sinopsis. Da, da. Znam. Ovaj put je zadnji, kunem se. Ali da bude 1 stranica. U novom sinopsisu bi trebali još malo poraditi na njihovoj dilemi. Znači trebate opisati tko je, recimo, Maja i zašto je važna za ovu priču u svega rečenicu, najviše dvije. Morate njen lik dovesti do srži. Isto vrijedi i za Tihanu i za detektiva i mafijaša – što znači da o svim tim likovima pišete tako da njihove kratke priče ujedno guraju i priču filma dalje. Znači o Maji pišete kad dođe na red bit njenog lika. Možete je spomenuti prije ali ta jedna rečenica posvećena njoj može sačekati svoj trenutak.

Dakle, želim jednu stranicu. Nakon verzije 4 dobit ćete komentare i onda ću vam dati izbor što i kako dalje.

Na kraju evo nekih pitanja o vašoj sadašnjoj priči. Ne tražim odgovore od vas. Više bih volio da razmislite o tome zašto se ja to pitam i što bi bilo objašnjenje. Ono što je sigurno: ne želite da se ja pitam ovakve stvari dok čitam. Kakav god odgovor bio na ova pitanja najbolje je da se nisam ni pitao. A pitao sam se jer sam čitao pa mi nije bilo jasno.

I još samo da napomenem. Ova su pitanja vezana uz "inherentnu" logiku vaše priče. Trudio sam se ne izlaziti iz okvira vaše priče. Dakle ne zanima me je li nešto realistično ili logično u tzv. pravom svijetu već je li jasno/logično u svijetu vaše priče. Evo sad pitanja:

Kako je mafijaš ubio Gabriela? Ono, profi atentat s dva metka u čelu ili klavir koji je na njega kakti slučajno pao sa sedmog kata?

Što je sa zaradom od te pljačke privatnog, mafijaškog muzeja? Zašto nemaju novaca da plate operaciju ako su prije tri mjeseca opljačkali muzej?

Zašto gnjave Ivanu svojim planovima? Zašto bolesnu sestru opterećuju takvim stvarima?

Prvo odluče da će ipak opljačkati muzej pa tek nakon odluke saznaju da dolaze dijamanti. Što su prije ove informacije planirali ukrasti?

Zbog čega nam je važno da se detektiv doselio u njihovu ulicu? I živi li Tihana i dalje s roditeljima? Koliko ona ima godina?

Što točno detektiv zna o Gabrielovom ubojstvu, a što ne zna? I zašto je važno da on ne zna Gabrielov (valjda pravi) identitet?

Kad se Marko stigao zaljubiti u Tihanu? Tek ju je upoznao, a već je voli mada joj je tata murjak. Je li ona baš, onako, lijepa?

Zašto se Tihana predomisli nakon što sazna da je Marko lopov i pobjegne?

Koji su skriveni motivi mafijaša kada sretne braću u svom muzeju pa njih troje nešto pričaju? I zašto ih mafijaš ne da ubiti na licu mjesta kad ih zatekne u svom muzeju? Ako su ga jednom već pokrali zašto je njegova reakcija da im pokaže novu zbirku i počasti ih šampanjcem?

Što je s dijamantima? Zašto Marko i Tony kradu umjetnine kad su saznali da će doći dijamanti?

I kakav je to mafijaški muzej? Mislim, može li bilo tko unutra ili  se dolazi samo s pozivnicom ili je otvoren samo za mafijaše koji znaju lozinku ili što?

Vidite, Mario, da niste pisali 2,5 stranice ja bih imao puno manje pitanja. To je još jedna prednost sinopsisa*. Ali, ponavljam, ne morate mi odgovarati na pitanja.

Želim vam ugodan rad i puno brisanja rečenica kako biste došli do jedne stranice! Pozdrav

Marjan

Da, sad kad ste postavili ta pitanja i ja vidim rupe...

Svaki put kad mi nešto predložite da prepravim ja se sjetim nove ideje* koje bi mogao upotrijebiti... :))

Ovako...da okarakteriziram bolje Tihanu nego u sinopsisu*: Tihani otac kontrolira život. Dosta joj toga brani. Ona živi samo s ocem , studira. Ona je u jednu ruku avanturistica. Pošto se često selila s ocem iz grada u grad i nije imala puno prijatelja ili ih je ostavljala iza sebe... Nikako nije mogla imati "obitelj" u pravom smisli riječi i u jednu ruku joj se ukazala prilika.... vidjela je da može ostati s Markom u kojeg se zaljubila i željela je nastaviti živjeti s njim... ne znam da li možda prkosi konzervativnom ocu ili je shvatila da je Marko i njegov život baš za nju... Odlučila se ipak da je bolje da ode s njim.... ili je ljubav slijepa ili Tihana ipak misli da je to bolje za nju.... ne znam...

 

Onda.... MAJA...da, ona je okrutna sada... Maju želim prikazati kao čistog, hladnokrvnog lopova kojem je stalo samo do plijena, kad odjednom se ona predomišlja. Tony joj ipak ulazi u srce. Tony nju voli, tu nema rasprave, ali ona se više navodi logikom i za svoje dobro. Ipak na kraju pomaže tj. šalje novac za sestru i odlazi svojim putem. (ipak joj je stalo...ali ne želi ništa riskirati, igra sigurno)

 

Detektiv istražuje ubojstvo. Ne zna tko je...ni što je (Gabriel)... Ali pronalazi metak pa vidi da je takvim davno isto netko likvidiran...mafijaški stil ubojstva... Pa onda nalazi lančić kakav imaju i braća i sl... Kasnije sve, naravno povezuje.

 

E sad...odgovaram skoro na vaša pitanja...ah, nema veze... Nego što sam htio reći...eh da.... Sada sam napravio da je Gabrielovo ubojstvo rezultat njegova ucjenjivanja mafijaša. On nije znao da je taj vlasnik mafija, ali je znao za krijumčarenje te je imao dokaze o tome.... Zbog toga ga ubijaju...Braća kasnije saznaju za pravi razlog likvidacije... Gabriel je ucjenom htio izvuči još novca i sl...

 

Oni prije pljačke govore sestri, jer ih sestra poznaje, jasno je i njoj da ponestaje novcem te ona zna da su oni spremni učiniti sve za nju.... odatle razlog da joj ipak kažu što smjeraju....(jer su si obećali da neće krasti, a sada krše obećanje)
Što još.... hm hm....

Povezanost Tihane i Marka...mislio sam malo po malo. Znači , šetnja gradom, razgovori, sastanci i sl.... I onda shvate da se zapravo vole....bla, bla...

 

E da... Zašto baš tog mafijaša pljačkaju... Ovako, neka je njima cilj ukrasti dijamante, jer to žele...no dijamanti odlaze u muzej kod mafijaša. To je muzej obični...ali i sa dobrim trezorom koji je napravljen baš za držanje najskupljih umjetnina i najpoznatijih vrijednosti...braća znaju za to...jer im je to posao....

 

Ugl.... Poslao sam verziju 4. Nadam se da će taj sinopsis* biti blizu onoga što ste očekivali :))  Skrojio sam nešto... Nadam se da sam uspio složiti priču, barem donekle i u dobrom smjeru :)

Slobodno udarite komentar na novu verziju i iznesti što i kako kasnije.... :)) 

Kao prvo, zadovoljan sam formom sinopsisa*. Napokon imamo dobro uporište za daljnji rad. Ja ću ovaj put komentare odvojiti. U ovom, prvom, dobit ćete komentare na dosadašnji razvoj i na verziju 4 sinopsisa. Dakle, sadržaj. U idućem komentaru (o formi) ću vam pokušati objasniti kako vidim daljnji rad i koje su sve opcije sada pred nama. Kada kažem nama mislim, naravno, vama.


Znači, sinopsis*. Nedostaje mu naslov i ime autora. Postoji par pogrešaka sa interpunkcijom i jedna rečenica koja nema puno smisla jer je vjerojatno ostatak nečeg prijašnjeg pa je u kraćenju izgubila i dio riječi i dio smisla.


Sada imate priču koja uključuje prijašnje ubojstvo, istragu tog ubojstva, mafijaša, osvetu i bolesnu sestru. Od svega ovog mislim da je, trenutno, bolesna sestra najveći trn u oku. Čini mi se da vas vuče mogućnost zapleta s puno obrata i iznenađenja. Takvo nešto je super (ja to stvarno volim) ali ako braća imaju bolesnu sestru i taj nam veliki problem visi nad glavom onda je teško postići ozbiljnost situacije (dakle, njen život je ugrožen) kada imamo tako puno sporednih priča i tako puno promjena u priči. Kako bi pomogli bolesnoj sestri braća moraju izabrati nekakav ravan put, mada možda jako težak, i ići tim putem. Ovo nije zamjerka nego moje viđenje problema kojeg trebate riješiti.


Ukoliko se žele osvetiti mafijašu onda im bolesna sestra kao motivacija nije nužna. Ona samo dodaje jednu dozu smrtne ozbiljnosti – što ne mora biti problematično – ali užasno komplicira stvari na razini tempa i atmosfere i tona i sl. Meni je, doslovce, mučno zamišljati scene u kojima se Marko ljubaka s Tihanom, na primjer, dok mu bolesna sestra umire u bolnici. S obzirom na žanr rekao bih da je u ovoj situaciji bolesna sestra suvišna.


Ako imate mafijaša kao pravog antagonistu onda vam detektiv ne mora biti niti zao niti rđav. Trenutno je on vrlo strog otac. To je zanimljivo za Tihanu, možda i za Marka, ali moje je pitanje koliko vam to donosi materijala za priču, a koliko odvlači stvari drugdje. Mafijaš je onaj zao lik kojeg mrzimo. Što je s detektivom? On djeluje kao negativan lik zbog te strogoće i odnosa ka Tihanom. No to je opet dodatni teret kojeg morate nositi mada meni ovog trena nije jasno što time dobivate.


Maja zna tko su oni i ona je vrlo okrutna. Nije mi jasno kako zna tko su oni – kad ni policija ne zna tko su oni. I nije mi jasno kamo ide ta okrutnost. Razumio bih da se ona zaljubi pa prestane biti okrutna. Ali ovako mi ne vidimo da je okrutna jer kad je Tony upozna ona igra ulogu zanimljive, zabavne žene. Dakle, nema tu okrutnosti. Onda kad se otkrije njeno pravo lice ona nekako ispadne iz priče i više je zapravo nema. Ne želim reći da ne treba biti okrutna. Više se pitam kako to funkcionira u priči. Je li onda Maja publici više negativan lik nego što je pozitivan?


Zadnja stvar iz sadašnje verzije je sam kraj. Oni dobiju uvjetnu kaznu i srede mafijaša ali na kraju svejedno bježe od detektiva. Ne razumijem zbog čega bi bježali ako su napokon dobili što žele – novac za liječenje plus osveta – a ne moraju u zatvor.


Moja je preporuka ovo:


1. Pogledajte sve što imate sada, sve elemente priče koje želite prikazati u scenariju*, sve detalje o likovima i sve točke preokreta koje biste željeli u konačnoj verziji scenarija* – i onda režite višak. Bacajte van sve što se ne uklapa u vašu viziju kako to sve treba na kraju ispasti.


2. Smislite kraj koji vam se sviđa. Doslovce si zapišite par rečenica o zadnjih 10-15 minuta filma. To se kasnije možda promijeni ali za sada vam može koristiti da napišete kako završava. I onda krenite iz početka priče i opet bacate van sve što s takvim krajem nema previše veze. Poanta ovoga nije da pojednostavite stvari do boli nego da uočite elemente priče ili likove koji su višak.


3. Probajte popisati sve obrate koje biste htjeli imati. Tipa, Maja je ovakva pa onda shvatimo da nije. Ili braća misle da je Gabriel ubijen zbog krađe pa onda shvatimo da je imao dokaze protiv mafijaša.


4. Dodajte nove obrate na popis. Što sve možete preokrenuti. Mafijaš je zapravo njihov brat (Ay, Carmela!). Detektiv je šef mafije. Tihana ih manipulira i detektiv uopće nije detektiv. Oni nikad nisu ni imali brata. Ja sad lupam gluposti ali tako to ponekad ide. Poanta nije u tome da smislite što gluplje obrate nego da imate nekakav popis stvari koje okreću priču naglavačke. Možda ih nećete iskoristiti ali možda... Ne znam... Kad zapnete tamo negdje na 67. stranici...


5. Osveta. To je, po meni, trenutno najbolje vezivno tkivo priče. Što ako Tony i Marko koriste i Tihanu i Maju da bi se osvetili mafijašu, a mi to nismo ni slutili? I što je prava osveta mafijašu? Da ode u zatvor gdje će jesti beluga kavijar dok surfa na iPadu i drži pola uprave i svakog čuvara u džepu?


6. Što moraju Tony i Marko naučiti tijekom ove priče? Kako oni rastu kao ljudska bića i kako se razvijaju kao dramski likovi? Da ponovim, ne treba vam nešto duboko tipa da najgori nacistički krvnik postane Majka Tereza. Treba vam samo fokus na vaše likove i na njihovo stanje od početka do kraja priče.


Sve u svemu ja bih rekao da ste dosta napredovali. Ne govorim toliko o priči koliko o umijeću da napišete sinopis. Možda vam se ne čini puno ali tako nekako će izgledati i nastavak našeg rada. Po meni puno je vrjednije dobro ispričati već viđenu priču nego loše ispričati "ful originalnu" priču.


A sad idemo na novi komentar o onome što predstoji.

Kako dalje?


Za sada smo sa sinopsisima gotovi. Možda ću vam savjetovati da napišete novi sinopsis* kad scenarij* bude gotov ali razlog tomu je nešto sasvim drugo i nema veze s ovom fazom rada.


Jedna opcija je treatment (ili scenoslijed, nisam siguran da li na ovoj web stranici razlikujemo jedno od drugoga) dok je druga opcija prve verzija scenarija*.


Zdrav razum nalaže treatment. Desetak stranica gdje su opisani svi koraci priče od početka do kraja. To je nevjerojatno korisno. Kada imam treatment pored sebe ja pišem prvu verziju scenarija jako brzo. I znam da mi je struktura više-manje posložena pa ne brinem o tome je li sad dosta ove sekvence ili da traje još stranicu-dvije. No...


Ja mrzim pisati treatmente. To je najdosadniji posao na svijetu. Možda će vama biti super, to ne znam, govorim iz svog iskustva. Treatment je sažetak i nije nikada dovoljno detaljan da obuhvati neke nijanse pa stvari zjape i čini se da su suhoparne i dosadne mada ne moraju uopće biti takve.


Treatment je kao da crtate tlocrt neke velebne vile i pokazujete crtež ljudima s pričom kako je to fenomenalno lijepa građevina. A ljudi vide komad A4 papira i skicu urađenu HB olovkom. Svatko može zamisliti da bi netko po takvom tlocrtu mogao zbilja sagraditi velebno zdanje ali, ako ćemo iskreno, to je i dalje hrpa žvrljotina na komadu običnog papira. Tako i treatment djeluje kao hrpa labavo povezanih događaja/likova koji su plošni, dvodimenzionalni i dosadni.


Neki će reći da ja ovako pričam jer ne znam dobro napisati treatment. To je fer. Ali mada ne volim pisati treatment ja to svejedno radim. Nije stvar u tome da odbijam pisati treatment jer meni to ne treba nego me muči taj posao i muči me kada drugi ljudi (producenti, redatelji) čitaju treatment i misle si da sam idiot koji nema pojma.


Doduše, ponekad se dogodi da na temelju treatmenta dobijem narudžbu za scenarij u kojem slučaju mislim da je moj treatment najbolja stvar na svijetu i onda mi je jako drag.


U svakom slučaju treatment je vrlo koristan alat. Može skratiti samo pisanje scenarija na pola vremena. Ja bih vam preporučio da ga napišete ali ne smijemo se predugo baviti treatmentom. To znači da ću vam dati komentare na prvu verziju treatmenta pa ćemo onda imati drugu pa ćemo dalje vidjeti.


Ukoliko odlučite odmah pisati scenarij onda ću čekati da ga završite. Ne želim čitati i komentirati fragmente. To će potrajati i može vam biti puno teže nego da nastavimo s treatmentom. S druge strane pisanje scenarija bez treatmenta omogućuje da odmah pokažete o čemu se radi i da odmah napišete ono što sve vrijeme i želite napisati, a ne tamo neku skraćenu verziju općenitih opisa.


Za naš rad treatment bi bio logični idući korak. Ali ja neću uvjetovati sudjelovanje u radionici time da sada morate napisati treatment. Lako je moguće da je moje iskustvo s treatmentima puno gore nego što bi bilo vama... Isto tako je moguće da puno lakše nego vi mogu napisati treatment – a svejedno mi je mučno.


Znači odluka je u konačnici vaša. Ja bih ga preporučio iako razumijem ako odlučite da idete bez treatmenta.


To je za sada sve. Molim kratki odgovor o vašoj odluci. I naravno, sva pitanja koja želite postaviti, sad je najbolji trenutak. Sad smo u međukoraku i dobro se opremite idejama i znanjem za idući korak. Sve što vas zanima ili što želite da prokomentiram, na raspolaganju sam.


Kordijalno,


Marjan

Pročitao sam vaše komentare dva puta i vidim propuste tj neke stvari koje bi mogao promjeniti...

Mislim da ću se baciti na pisanje scenoslijed, ali prije toga ću raditi na stvarima oko Maje... Da li da Maju ostavim zlu i negativnu do srži ili da se ona ipak na kraju promjeni zbog Tonyja. Detektiva sam više napravio kao konzervativnu i čvrstu osobu samo zato da bi Tihana imala opravdanje što odlazi s lopovima...

 

Probat ću ubaciti još koji preokret u priči i vidjeti tko je višak i koga od likova moram mijenjati/ili možda brisati.

 

Samo sad ne razumijem što da radim sa sestrom?!?!  -> Zbog stvari i sitnica koje ste naveli u prethodnom komentaru.

Da napravim možda da se braća osvećuju samo za ubojstvo ili nešto drugo ili pak ne?! (hm hm) Ako to napravim onda mi nekako ode sva drama i priča, sve mi bježi onda u drugom smjeru. Ne znam što da radim sa time. Ja bi to ostavio pa vidio kasnije kako će to sve skupa funkcionirati.

 

Ništa... odoh se baciti na pisanje treatment-a...

-Pročitao sam ovdje na stranici što je i kako se piše scenoslijed pa ću se truditi to napisati što bolje mogu. 

 

Sada ću uzeti cijelu priču ,po Vašem savjetu, i pogledati koji od likova mi djeluju umjetno i koje treba doraditi ili izbaciti... Pa kad sve to napravim, a ja se nadam jako brzo, ja se javim tj. uploadam scenoslijed.

 

Pozdrav. 

 

  

Samo sad ne razumijem što da radim sa sestrom?!?!  -> Zbog stvari i sitnica koje ste naveli u prethodnom komentaru.

 

Da, to je sada pitanje.

 

Da napravim možda da se braća osvećuju samo za ubojstvo ili nešto drugo ili pak ne?! 

 

Osveta može biti njihova motivacija. U tom smislu im ne treba bolesna sestra kao dodatna motivacija. Ja zapravo tvrdim da je osveta + bolesna sestra poduplavanje stvari i da je teško spojiti njihovu potrebu za osvetom s njihovom željom da pomognu sestri. Nije nemoguće samo je jako teško. Ne vidim što biste dobili time da se namučite.

 

Ako to napravim onda mi nekako ode sva drama i priča, sve mi bježi onda u drugom smjeru. Ne znam što da radim sa time.

 

Istina. Isto tako je istina da ste do sad samo površno koristili Ivaninu bolest kao motor drame. To sada funkcionira na razini motivacije likova. Drama i motivacija nisu ista stvar. Bolesna sestra može biti jako dramatični element radnje ali vi niste još došli do tog stupnja razvoja priče gdje je vidljivo i osjetno kako Ivanina bolest visi svima nama nad glavom. Nerealno je očekivati da samo bacite bolesnu sestru u miks i da se drama sama od sebe posloži i objelodani. 

 

Ja bi to ostavio pa vidio kasnije kako će to sve skupa funkcionirati.

 

To je razumna odluka. Pozicija koju ja zastupam sada, nakon čitanja v4, jest da sestrina bolest više nije potrebna kao motivacija (jer imate osvetu), a još nije dorađena kao temelj drame u priči. Zato sam predložio da to bacite van. Druga opcija je da radite na tome pa da postignete puni potencijal sestrine bolesti. Sigurno postoji i neka treća pa i četvrta opcija no po meni su ove dvije odluke najbolje. Sve između je moguće i na raspolaganju ali nije dovoljno samo po sebi. 

Upravo sam se sjetio još jedne važne stvari o samoj priči!

 

Bravo ja.

 

Dakle ovo nema veze sa strukturom i formatom i scenoslijedom... Ima veze baš sa pričom.

 

Dakle, Gabriel ima nekakve dokaze protiv mafijaša i onda ga mafijaš da ubiti. OK. Ali zašto nije pokušao ubiti i braću? I je li tražio te dokaze? Mafijaš valjda zna da dokazi postoje i zna da ih nije našao. Da li ih još uvijek traži? U biti, pitanje je, kako se on ponašao prema braći nakon ubojstva Gabriela s obzirom na to da su dokazi "tamo negdje" i ovo dvoje mu mogu zagorčati život. 

 

Eto, toga sam se sjetio pa rekoh šteta da čuvam za sebe. 

Radim trenutno na scenosljedu. Krenem razvijati radnju, pa stanem...brišem...ne sviđa mi se... pa opet krenem... uglavnom, trudim se :)

 

E da... Što se tiče tih dokaza. Mafijaš zna za dokaze jer ga je Gabriel ucjenjivao, ali Gabriel nije rekao braći za to. Držao je to za sebe.

Zbog pogreške u pregovorima Gabriel je ubijen. Pa sam mislio da je onda mafijaš, pozvao svoju kćer (Maju) da se ubaci među braću i da sazna gdje su dokazi kojima ga je Gabriel ucjenjivao i znao je da će braća sigurno pokušati ukrasti dijamante jer ih zapravo zna. Zna tko su i što su. Maja je sada kći mafijaša/vlasnika muzeja koja dolazi odnekud (Italija), zajedno s dijamantima. Otac ju zove da mu učini uslugu. 

 

Kasnije braća u razgovoru saznaju za te dokaze, jer mafijaš ih pita da li oni imaju namjeru ucjenjivati ga...pa kasnije braća i pronalaze video snimku... I s tim odlaze policiji... 

Braću nije ubio , jer zapravo nije ni namjeravao ubiti... Gabriel je (u tima kao pregovorima) burno reagirao te je jedan od (ljudi u crnom) upucao Gabriela da zaštiti šefa. Napravili su pogrešku...

Probat ću tako nekako skrojiti. Teško mi je napraviti scenosljed jer sam imao na početku drugačiju viziju, što se tiče razvoja radnje, karaktera likova i ostalog. Sad moram priči prilaziti s profesionalne strane jer su oni profesionalci. Nadam se da ću uspjeti nešto napraviti. Ali to s dokazima nisam još razradio.
Još uvijek mozgam, kako i što s video snimkom... Živi bili pa vidjeli, kako će to ispasti :) 

Meni se nikamo ne žuri, nadam se ni vama. Uzmite si vremena. Scenoslijed se ne piše preko noći i ne piše u jednom dahu.

 

Sviđa mi se da radite na daljnjem zapetljavanju priče i likova i neka vas trenutno to brine. Ne očekujemo od vas da opišete svakodnevicu profi lopova niti da znate kako se obija sef. Vaš su posao likovi, njihovi odnosi i priče i zaplet i napetost i dinamika i osjećaji. Tehnikalije su važne ali kasnije, puno, puuno kasnije. 

Samo da se javim da kažem... Trenutno sam stao s radom na projektu... Ali bez brige, iza Prvog Maja se ponovo hvatam rada na scenosljedu i tamo već krajem prvog tjedna u 5. mjesecu će biti poslano (barem se nadam). :)

 

Govorim ovo zbog mentora, koji možda sada trenutno misli što se sa mnom događa... i zbog posjetitelja i ljudi koji prate ovu radionicu.  :O

 

Malo su me obveze na faksu stisle i ovi praznici i sad Prvi Maj...jednostavno se i trijeznim ovih dana... Pomalo ja razmišljam o filmu, ali nikako da krenem pisati. Malo mi je inspiracija i etuzijazam opao, ali potrudit ću se. Ovaj scenarij* za razliku od prijašnjih u ovoj radionici će biti dovršen !! Mora !! :)))

 

Eto samo da znate... Tu sam ,iako se već dugo nisam javljao.

 

Veliki pozdrav :D

 

Mario 

Sve OK. 

 

Ugodan te nadasve uspješan rad želim.

Evo, ja sam nešto zgotovio... No, malo sam pobjegao od prvotne ideje*. Nadam se da to nije moj preveliki grijeh...

 

Pravio sam verziju 1, pa verziju 2 pa verziju 3. I ova verzija 3 što je ovdje riječ o verziji 1 mi je najbolje sjela.

 

Promijenio sam sam uvod u film. Vidjet će te i sami. Krenuo sam sa radnjom od trenutka zbivanja pa nas vraćam 3 ili ne znam ni ja više koliko mjeseci u prošlost.

 

Malo mi je ostala opet rupa, nisam još  sve to smozgao kako treba (nisam imao baš vremena) oko glavne pljačke i načina pljačkanja...mehanizam sefa, način ulaska u muzej i sl. Htio sam zapravo okrenuti priču da Tony na kraju iskoristi Maju i da se cijelo vrijeme pravi lud da ne zna tko je Maja i koje su joj namjere.

 

Uglavnom... Neću sada prepričavati ima sve u scenosljedu.

Što se tiče tehničke strane scenosljeda, nisam siguran na koliko stranica to sve treba biti napisano i nadam se da nisam pobjegao mnogo od originalne forme sklapanja scenosljeda...

 

Slobodno udarite i komentirajte što valja, a što ne... I kako dalje...

Pozdrav 

Dragi Mario, evo napokon sam stigao provesti par sati nad scenoslijedom. Neke osobne obaveze me sve više stišću pa ću biti nešto sporiji nego što sam dosad bio. A i posao postaje sve veći. To je dobro.


Odlučio sam da ću vam sada dati neke okvirne, opće komentare kako biste napisali drugu verziju scenoslijeda. Onda ću u drugoj komentirati scenu po scenu. Plus, poznavajući sebe opet ću imati neke opće komentare. To barem znam raditi.


Ukratko ću napisati što mi se dopalo pa ću onda malo opširnije o onom drugome.


Super mi je što ima svega 6 stranica. Druga verzija bi mogla imati par više, recimo.


Super mi je što je Maja kći od Mafijaša. Detektiv i Mafijaš i dvije kćerke. Like.


Drago mi je da nema suvišnih scena (možda 2-3) i da je radnja jako fokusirana na priču koju pokušavate napisati. Dobri su mi obrati koji se događaju i to što priča ne staje da bi objašnjavali što se maloprije dogodilo. Priča ostavlja dojam nečeg neopterečenog i jednostavnog što je uvijek dobro kad se počinje detaljnije razrađivati što, kako, zašto, gdje i kada.


A sada malo o onim stvarima koje mi nisu bile toliko dobre.


U svojoj naraciji Tony kaže: "Nakon te pljačke sve je krenulo u drugom pravcu. Ta pljačka nas je stajala života, iako nas je učinila nevjerojatno bogatima, toliko nas je i proklela." Kasnije, u bolnici, saznajemo da operacija košta puno i da oni nemaju tog novaca. Netko tu laže.


Kada Tony u svom unutarnjem monologu viče na boga – taj dio mi nikako ne ide. Očajan je, a još nije ni probao naći neko riješenje. Neka proda kuću, što cvili bogu? Tip koji pljačka muzeje nije tip koji sjedi i psuje boga, a prstom nije mrdnuo.


Onda na internetu pročita da dolaze kraljevski dragulji. Mislim... Kakav je to profić? Pa njegove veze iz tog svijeta bi mu trebale odavno javiti. Netko bi ga trebao nagovarati da je ovo pravi posao za njih. Tony treba otići kod tzv. fixera da sazna kakve sve poslove može naći/dobiti. Treba nam aktivan lik, ne lik koji čita svašta na netu. Ja čitam svašta. Ja nisam dobar glavni lik.


U sceni kada Marko i Tihana prvi put odu van pa večeraju i šeću i pričaju i poljube se... tamo piše da je sad jasno da su zaljubljeni. Nije.


Scena kada Tony gleda dijamante i susretne Mafijaša treba biti scena nabijena dramom, sukobom, prijetnjom, rizikom. To treba biti odmjeravanje snaga između dva sposobna neprijatelja. Ne ćaskanje između lopova i mafijaša.


Iz scenoslijeda se da zaključiti da je Tony onaj koji sve smišlja i gura i nagovara. Marko je onaj koji se ljubaka i šeće s Tihanom. To mi se ne dopada jer je Marko u jako pasivnoj poziciji. Nije uopće jasno u čemu je on dobar. Zbog čega je on važan?


Nisam siguran da razumijem ono kad tata Detektiv upozori Tihanu da su Marko i Tony vjerojatno lopovi i kad joj kaže da je njemu plaćeno da ih strpa iza rešetaka. Mislim, ako je on policajac onda mu je to sastavni dio posla. Ako je neki privatni istražitelj onda je pitanje tko mu je platio. Ali ako je murjak onda nema razloga da spominje da on po službenoj dužnosti hapsi lopove i da za to mjesečno dobiva naknadu u vidu novčanih sredstava.


Kad Tony sazna da je Tihanin tata detektiv jako se naljuti. A Marko kaže kako on nije znao da je to važno. Kada lopov priprema pljačku i počinje izlaziti s curom čiji je tata policajac tom lopovu to mora biti važno. Ili je užasno pametan i sve ima pod kontrolom. Ili je užasno glup. Ili razumije rizik ali ne prekida s curom jer je toliko voli. Trenutno ispada da je Marko glup. To nije dobro.


Nisam shvatio kako Tony upoznaje Maju. Piše da ide u kafić ali nije mi jasno je li išao na sastanak s njom ili je samo ušao i birc i ugledao fatalnu žensku. Uostalom, već smo odavno prošli polovicu filma i sada je nekako prekasno da se išta ozbiljno napravi u odnosu Maje i Tonyja jer u trenutku kad se upoznaju već je vrijeme da se krade, ne da se dvoumi.


Marko i Tony u jednom trenu sve kažu Tihani. Valjda da je Ivana bolesna i da trebaju novac za liječenje i da će ukrasti kraljevske dijamante. Ovako postavljeno meni to ne stoji. Doslovce niotkud eto ti njih dvoje kako brbljaju o svojim rizičnim i jako ilegalnim aktivnostima. Sad, kada bi to bilo dio nekog plana, ajde... Ali samo zato što žele ispasti pošteni i dobri, to mi ne pije vodu.


Ne kužim zašto policija ide opkoliti kuću u kojoj su osumnjičeni za neoružanu pljačku. Ponavljam: neoružanu. Kakva su oni prijetnja da mora doći 10 auta po takvoj silnoj kiši? To malo baca na autorovu želju da stvori napetost kroz gomilanje neprijatelja. To je OK kada kauboj pogleda revolver i shvati da ima još tri metaka, a oko kuće mu je jedno trideset desperadosa. Ali kada imamo dva lopova koji pljačkaju uz pomoć tehnologije, a ne oružja, onda policija nema razloga za pretjeranu reakciju. Onaj tko ima razloga za jaku reakciju je Detektiv jer mu je kći sa tim tamo lopovima i možda je i ona lopov, a možda je oni samo drže kao taoca. Tj. taokinju.


Je li Maja znala da je Mafijaš ubio Gabriela? Je li Maja bila tamo? Nisam to shvatio.


Nisam shvatio ni kako je na kraju bolnici plaćen račun. A to piše u scenoslijedu. Samo ja ne razumijem kako se to dogodilo.


Sam kraj da su Mafijaš i Maja u zatvoru pa ih Tony posjećuje kako bi im u lice rekao: Ha! Jesam vas. Kao prvo nema tog zatvora gdje možeš doći i posjetiti zatvorenika i zatvorenicu istodobno. Dobro. Drugo, ne dopada mi se sudbina Mafijaša jer mislim da on zaslužuje puno gore od zatvora. Treće, Tony se skriva od policije, ali svejedno odlazi tamo gdje policija živi i radi. Četvrto, piše da je to par dana kasnije. Par dana kasnije Mafijaš i Maja su u pritvoru i tada nema posjeta. Nije bilo ni suđenja. Još traje istraga.


Meni se čini da mora biti jasno kako je zatvorska kazna nešto strašno za Mafijaša – ne znam kako, ali eto. On bi inače, kao mafijaš, sebi sredio usluge i komfor. Platio bi. Sigurno nije mafijaš koji svu lovu čuva na službenim računima koje država može blokirati. Tako da njegov odlazak u zatvor ja ne doživljavam kao pravu kaznu za Mafijaša. Osim ako nema nešto s tim zatvorom što ga čini posebno opasnim za njega.


Uglavnom, mislim da bi sada dobro došla još jedna verzija scenoslijeda koja, po mogućnosti, uvažava barem dio mojih zamjerki i komentara. Ne bih radio treću verziju nego bih da nakon druge dobijete moje komentare pa da onda možete na njih reagirati u scenariju*.


Zato ću navesti još samo par stvari koje su na mom popisu želja za ovaj projekt:


Više obrata.


Bolje razrađeni i manje plošni likovi.


Manje priče, više djelovanja.


Niz kratkoročnijih ciljeva tako da radnja ne ide odavde do kraja nego do iduće točke koja je nekih 10 minuta od sada. Nakon te točke ide dalje još 10 minuta i unutar tog vremena znam gdje smo i kamo idemo i pitam se kamo ćemo doći na kraju. Ali ne mogu pogoditi sam kraj.


To je sve od mene ovaj put. Pozdrav.

Hvala mentoru na recenziji posljednjeg scenoslijeda...
Opet se javljam da bih samo rekao da su me ispiti i obveze na faksu trenutno stisle pa nema puno vremena da se posvetim pisanju nove verzije scenoslijeda.

Samo želim reći da sam ja još uvijek tu iako se čini da je radionica stala pa da ne bi bilo nekih problema. hehe :D  Tu sam ja, i nadam se da će nova verzija scenoslijeda biti uploadana početkom Srpnja, a ako uspijem skupit vremena i inspiracije možda i prije.
Pročitao sam vašu recenziju i sada radim novu verziju s vašim natuknicama. U procesu je izrade...

 

Eto, tek toliko od moga javljanja. Živa sam, živ, iako se tako ne čini !! :D  

 

Pozdrav.

I ja!

Evo konačno i druge verzije. :-)

 

U ovoj novoj verziji sam sada uveo još jednog čovjeka koji je ujedno i vlasnik privatnog aerodroma i osoba koja je zapravo angažirala detektiva u hvatanju mafijaša/ vlasnika muzeja.

 

Sada taj čovjek koji je proveo vrijeme u zatvoru zbog mafijaša koji ga je krivo optužio za krađu , želi osvetu... Pa umjesto da braća na kraju  mafijaša strpaju u zatvor, ipak ga na kraju ubija taj čovjek željan osvete. To ubojstvo je isplanirano od strane Tonyja te je to ujedno i bila osveta braće.

 

Promijenio sam kraj, mafijaš je ubijen. Bolnički račun je plaćen internet bankarstvom s tim da braća na kraju mijenjaju lokaciju sve dok ne promjene svoje identitete do kraja.

 

 

Laganih 100 godina kasnije evo i mene.

 

Mario, isprike. Jučer je bio rok Hrvatskog audiovizualnog centra za predaju scenarija* i silom prilika (i silom toga da sam izabrao takav posao) bio sam izuzetno zauzet.

 

Što, naravno, nije nikakvo opravdanje da se nisam pojavio ovdje toliko dugo pa se stoga zbilja ispričavam. 

 

Ispričat ću se što nisam ni pročitao najnoviju verziju scenoslijeda. To ću učiniti ovih dana i već idući tjedan postavljam svoje komentare.

 

Znači plan je da nakon mojih komentara Mario piše prvu ruku scenarija. Onda će opet biti runde komentara mada nisam siguran koliko će ti biti detaljni. 

 

Zato znam da će moji idući komentari na sadašnju verziju scenoslijeda biti toliko detaljni da ću napraviti jedan zaseban dokument kojeg ću zakačiti ovdje. Ako to sve mogu i uspijem, naravno.

 

Eto. Važno da sam se vratio.

Ma nema problema... I ja sam bio zauzet .. (i još uvijek sam) oko faksa pa se to sad sve fino poklopilo :D

 

U redu... jedva čekam komentare, iako sam ja već u glavi napravio neke izmjene i čak sam vrtio malo drugačiju neku priču, ali nisam ništa, od tih ideja* koje sam imao, zapisao na papir tako da mi je sve to isparilo... hehe

 

Eto, nestrpljivo očekujem vaš komentar tj dokument komentar pa će Mario polako na izradu scenarija*... :)

 

Pozdrav do tada.




. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .