Autor scenarija za radionicu: tajfun
Datum radionice: 28. 09. 2009
Mate Matišić
scenarij dugometražni (više od 70')
drama
Rješenje problema jednog malog sela, uskoro preraste u nešto više.
 Download scenoslijed_1.doc58.5 KB
 Download sinopsis62.5 KB
Ako ste sudionik radionice prijavite se da biste mogli sudjelovati.

Pozdravljam tajfun i sve korisnike koji će pratiti ovu našu online radionicu. Budući da će i moji komentari biti kombinacija razgovara i recenzije u većoj mjeri ću se i ja, poput mentora na susjednoj radionici, služiti„retorikom svakodnevnog govora“.

1. Sviđa mi se to što se bavite likovima (pastiri) koji nisu baš previše „vidljivi“ u novijoj hrvatskoj produkciji… -Zbog čega ste odustali od toga da su to npr. Makedonci… ili neki siromašni ljudi iz Bosne… Koliko znam o današnjem životu pastira mnogi od njih su stranci koji čuvaju stoku jer domaće stanovništvo izumire… tj. nema djece, nema mladih, nitko se ne želi baviti tim poslom, etc, etc… Naravno da glavni likovi ne moraju biti stranci, ali bi bilo dobro da se razmisli o dramaturškim konzekvencama i bogatstvu motiva koje vam otvara jedna ili druga varijanta… Stranac, ili djeca stranca u jednom zatvorenom selu omogućavaju vrlo zanimljiv prikaz reakcije“domaćih“… Štoviše, dramaturška razrada samog naslova STAZA ŽIVOTA možda bi na taj način dobila još više na značenju, tj. uvjeti hodanja ili“trčanja“ po toj stazi bili bi još teži… Razmislite… 2. Iako je glavna narativna linija vezana uz Juru sinopsis Staza života otvara mogućnosti za stvaranje zanimljive obiteljska priča, a to je za film uvijek dobro. Što je bilo s majkom? Je li živa? Rastavljeni…? Njezin odnos s djecom… i s Draganom- suprugom…?-zbog čega je to važno? Iako je na filmu gotovo sve moguće, teško je zamisliti da Vaš scenarij ne bi barem jednu rečenicu tome posvetio… npr…zbog kraja scenarija (filma). Jer preciznija razrada njihove obiteljske situacije (povijesti) može bitno odrediti očevu dramu na kraju… povećat će osjećaj odgovornosti samohranog oca… Isto tako minucioznija razrada glavnih likova objasnit će i motivaciju likova, njihovih odluka… -ako je povijest obitelji nekakva tajna, opet o tome moramo imati nekakve informacije…

3. Sviđa mi se to što ste radnju smjestili u jedno malo selo izolirano od „ostatka svijeta“. No, mislim da njihova potreba da ne budu izolirani mora biti uvjerljivije obrađena… mora biti scenaristički pripremljena… tj. odluka da se svakodnevno mora ići u veće mjesto morala bi biti od izuzetne važnosti za sve, ili neke stanovnike sela… Ona ne smije biti samo naša odluka, ili želja za potrebe filma… Možda griješim, ali „Novi list“ mi se čini kao jako nategnut razlog svakodnevnog odlaska iz mjesta… Po poštu se može ići jednom tjedno… još uvijek se sjećam jednog dokumentarca o takvim pastirima koji su na limenim krovovima svojih ruševnih nastambi imali tv- antene što u današnje vrijeme mobitela i televizora bitno smanjuje potrebu za dnevnim listovima… Ok, možda moraju ići po inozemne mirovine, možda čekaju neku važnu poštu o kojoj ovisi budućnost sela, i njihove egzistencije… (gradit će se nekakav tunel, auto-cesta, ne znam…) Razmislite….?

4. Sporedni likovi?

- Posebno me zanima lik UČITELJICE koja dolazi jednom tjedno. Da li postoji mogućnost nekakve ljubavne priče između nje i npr. OCA… ili… Ili s profesorom tjelesnog- Darkom…?

- Je li i Darko odgovoran za Jurinu smrt…? Ili OTAC misli da je Darko odgovoran…? Kakav je Darko lik…?

Za početak našeg zajedničkog rada- dosta. Zašto mislim da je važno o svemu tome što sam napisao razmisliti?.... zbog toga jer vam za cjelovečernji igrani film nedostaje „materijala“… motiva, zapleta unutar pojedinih sekvenci… zanimljivih odnosa među likovima… sekvenci koje ne bi bile samo nekakva monotona deskripcija bez napetosti i dramskog sukoba,… Kada biste počeli pisati scenoslijed mislim da bi ste vrlo brzo uvidjeli koliko Vam toga nedostaje… Rad na tim sporednim narativnim linija i temama otvorit će mnoštvo novih pitanja, problema, ali… o tome kasnije…

Pozdrav!

Pozdravljam  svog mentora i odmah ću prijeći na pitanja s kojima ste analizirali moju ideju*/sinopsis*.

1.Slažem se sa vama, da bi dodavanjem elementa nacionalnosti unutar jedne male i zatvorene cjeline, dobio više opcija za razradu priče/motiva ali mišljenja sam da bi u tom slučaju gledatelja naprosto prisilio da odmah zavoli i suosjeća sa mladim pastirima strane nacionalnosti koje osim što žive u teškim uvjetima moraju i trpjeti nepravdu od ostalih (ili nekih) seljana na račun svoje nacionalnosti. Naprosto nisam bas siguran da bi se ja time  želim bavit u ovoj svojoj priči.

2.Što se tiče lika majke, nju od početka nisam kanio imati u priči. Čini mi se da na taj način uloga oca, kao samohranog roditelja više dobiva na težini a istovremeno prisiljava mladu braću da ranije sazre (tu pritom više mislim na Juru). Kao neku vrstu zamjenske majke zamislio sam Josipu, mada vaš prijedlog u vezi odnosa između Učiteljice-Oca otvara tu neke nove opcije.

Što se same priče tiče, ja sam naprosto zamislio da je Majka umrla naglo (srčana mana, jos jedino nisam siguran da li bi postojala neka povezanost (genetska) između njezine smrti i Jurine) dok je dječacima bilo 2 i 4 godine (tako da se oni nje niti ne sjećaju), oca Dragana je to jako pogodilo i on se od onda postepeno počeo zatvarat u sebe.

3.Što se tiče svakodnevne potrebe za odlazak u veće selo po novine i poštu slažem se sa vama da to zvuči malo nategnuto ali razradio sam i taj dio priče ali nisam naprosto našao mjesta za ubacit u tekst.

Pričao bi išla ovako..... //////Stjepan bivši pomorac, koji je vodio uzbudljiv i zanimljiv život sada čeka smrt u svome rodnome selu i najveće uzbuđenje u danu predstavlja mu naslovnica novina (na koje je pretplačen), te stoga svaki dan negdje oko jedan popodne (nakon ručka)  on sjedi ispred svoje kuće kod drvenog stola pod hrastom i iščekuje poštara. Uskoro mu se pridruže  Ivan i Josipa te Dragan i njegova dva sina (Jure i Nikola). Kada poštar dođe i ako mu se ne žuri, sjedne sa njim te uz čašicu vina s kojom ga ponude zadrži se nekih 10-15 min. Tu se priča o sve i svačemu, a glavnu riječ obično ima Stjepan koji sa svojim bogatim životnim iskustvom uvijek nadoda neku svoju anegdotu. Nakon šta i poštar ode mještani sela ostaju i dalje pod hrastom te uz vijesti iz novina komentiraju dnevna zbivanja, iz tih istih novina su i Jure i Nikola naučili čitati pošto ih knjige kao i svaku drugu djecu nisu bas zanimale/////..... Ja sam to zamislio kao neku vrstu svakodnevnog rituala, čija je funkcija druženje mještana tog sela. Jer kako su ipak donekle izolirani od ostatka svijeta, moraju se okrenuti jedni drugima, jer inace bi im dani bili jako dugi.

I taj njihov ritual će biti narušen kada poštar prestane dolazit u selo.  E sada koliko ta priča drži vodu meni samom je teško prosuditi.

4. Da budem iskren, samim likom učiteljice sam se malo zabavio. Međutim ovaj vaš prijedlog za odnos Oca djece i nje mi se čini prihvatljivim, a sada ja tu njihovu vezu vidim na platonskoj razini u kojoj mu ona daje neke sitne signale ali on to ne vidi ili ne želi vidjet a ona pritom ne želi forsirat. Da kratim, slazem se sa vama po tom pitanju, ali tu ni sam nisam na čisto koje magnitude bi bio odnos među njima te kako bi to utjecalo na okolinu.

Darko je čovjek koji zna šta hoće a kada otkrije Juru shvati da je naišao na ne brušeni dijamant. On lagano navaljuje (nabavlja rabljene tenisice Juri, ali istovremeno jako je oprezan što se tiče Jurinog zdravlja)///// on ne bi bio neki jednodimenzionalni lik koji forsira Juru, kao što ni Stjepan (seoski mudrac) ne bi imao odgovore na sva pitanja niti bi svaki dan bio dobre volje.

 - dakle, iako ne znam koliko ste detaljno razradili pojedine likove ili situacije savjetujem Vam da budete otvoreni i za ideje* koje se sada čine kao da su izvan onoga što želite s vašim scenarijem... Možda vam to izgleda glupo, ali ponekad pisac mora "prepisivati materijal" i slušati likove o kojima piše jer dobra priča ima i svoj vlastiti život nezavisan od naših namjera ili autorskih ambicija... No, polako...

S obzirom na vaše jasne i pametne odgovore o likovima, o strukturi scenarija*, predlažem da polako počnemo graditi jedan scenoslijed... Zašto? Iz njega ćemo najlakše moći vidjeti što nam nedostaje, da li nam radnja stoji... što je sa sporednim likovima, etc, etc... Pazite, u svakoj sceni se mora dogoditi nešto bitno za likove i našu priču... U svakoj sceni... Baš u svakoj... i tako stotinjak puta...

Savjetujem Vam da budete oprezni sa tim dijaloškom seoskim scenama kroz koje oni komentiraju dnevne novine, događanja... Anegdote... hm?  To da je kupovanje novine neka vrst rituala mi se čini ok... Naime, takvo jedno neobično ili bizarno opravdanje čini i likove zanimljivijim... (Ne znam zašto mi se taj pomorac Stjepan sad učinio kao onaj astronaut iz serije Život na sjeveru). Možda on kao bivši pomorac prima i nekakave njemu važne inozemne novine...  Malo još promislite o tome... Jer je to ključ uvjerljivog početka... Možda će nam se pravi odgovor na to pitanje pojaviti kasnije...

Idemo na scenoslijed... s kojeg ćemo se onda vraćati na likove... pa ćemo onda opet redefinirati i scenoslijed...

Pozdrav

Prvo bi htio da kažem, da mi ne zamjerite na ovoj  mojoj tvrdoglavosti. Potpuni sam početnik u ovom području, i malo teže prihvaćam tuđe ideje* (velika mana), a još  kada vaša ideja* ili prijedlog baci novo svijetlo na moju priču/sinopis, ja kao da se nađem na nepoznatom teritoriju. Da skratim..... nekom bi ste trebali reći samo jednom a kod mene će trebat dva ili tri puta dok mi ne dođe do glave. :)

Što se tiče scenoslijeda došao sam do ¼  priče. Slijedio sam pravila koja su navedena tu na stranici (popis svih scena u filmu, opisanih u svojim ključnim sastavnicama radnje, bez dijaloga likova) ali nisam htio pisat dalje u slučaju da nešto radim krivo, tu prije svega  mislim na tehnički aspekt pisanja scenoslijeda a  i fabuli će u ovom stadiju sigurno trebat korekcija.
pozdrav!
Ako želite, možete poslati to što ste do sad napisali... Možda u dopisivanju otkrijemo nešto što će Vam olakšati pisanje. Nema veze što je to samo 1/4-A nije to ni tako malo... Za jedan film......Pozdrav
Poštovani kolega tajfun, tek sad sam vidio da ste dio scenoslijeda  poslali... Ok. Javim se... Pozdrav

Dragi kolega…

Problem početka je što zapravo nema pravog događaja koji bi pokrenuo radnju.  Sve je to na neki način album s krasnim fotografijama… kao da listamo album fotografija, a ne gledamo film…

Pogledajte:

1. Jure čuva ovce.

2. Jure i ovce…

3. doručak… Dragan im kaže da uče… Uče..

4. Uče… izlaze iz kuće…

5. Ručak kod Josipe…

6. u hladu hrasta… poštar… razgovor…

7. odlazak u šumu

8. ovce i oni

9. opet s ovcama

10. skupljaju ovce…

11. spremaju ovce…

12.razgovor o prošlom danu…

- sve to mogu biti naslovi fotografija…

… etc… etc…  taj način pripovijedanja jednostavno ne pokreće radnju… Nedostaje događaja koji bi nas zainteresirali za priču… U filmu ne mogu biti (tj. mogu, ali zašto)… ne mogu biti kako kažete „neformalni razgovori o svakodnevnici…“ kao u sceni 17…

Naime, trebalo bi se našim junacima nešto dogoditi…  nešto što bi poremetilo tu idilu… što bih ih uznemirilo dovoljno da reagiraju… koja je njihova „drama“…  Tako da i mi koji gledamo taj film pratimo napeto što će se dogoditi… i da nas zanima kakva će njihova reakcija biti… i kakve dramske  posljedice…

… ako baš inzistirate na važnosti dnevnih novina za njih, i ako je to taj pokretački događaj, onda bi se on morao dogoditi ranije… na samom početku… iako i dalje sumnjam u scenaristički potencijal te zamisli…

Dakle:

-          što se dogoditi glavnom junaku na početku… (ne selu… nego junaku… )što promijeni njegov život…?

-          kakva je njegova reakcija na taj događaj… što počinje činiti… i onda ćemo vidjeti što će mu se dogoditi…

Moj glavni razlog za taj poduži uvod (di se još ništa ne događa) je bio taj, da se publika naprosto uživi sa životima tih ljudi i običajima toga sela, tj. da se prikaze jedna rutina, koja će uskoro biti prekinuta.
Lako moguče da sam ja sa time pretjerao, te da bi ranije u priči trebalo doči do preokreta. U tom slučaju važnost dnevnih novina kao pokretača priče i meni se čini labavom i neki drugi razlog bi trebao nači ili nadopuniti ovaj postojeći (npr. osim novina svaki dan poštar im je donašao i kruh iz susjednog sela), ne znam, probat ću nešto smislit.
RADIONICA JE PREKINUTA PREMA ŽELJI KORISNIKA "TAJFUNA", KAO REZULTAT NJEGOVOG GUBITKA ENTUZIJAZMA ZA VLASTITI MATERIJAL.



. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .