Autor Korny
Datum dodavanja rada: 29. 08. 2009
sinopsis dugometražni (više od 70')
drama
fantastika
Mučen osjećajem krivice za smrt majke i brata, glavni junak Koko prisustvuje spiritističkoj seansi gdje pokušava dobiti odgovor od mrtvog brata i majke da li je kriv za njihovu smrt. No, nakon spiritističke seanse počinju se događati čudni događaji, koji će na koncu rezultirati i Kokovom smrću, ali postati i pokretač nove, već viđene, priče...
 Download Priča jednog staretinara o duhovima.doc59.5 KB

Ako ste registrirani korisnik PRIJAVITE SE ili ako ste novi korisnik REGISTRIRAJTE SE kako bi mogli dodavati radove ili pisati recenzije.
Prosječna ocjena korisnikaprema recenziji 7 korisnika

8.1 / 10
Recenzije korisnika

5 / 10
Osvježavajuće
Baš zato jer se kod nas ne rade takovi filmovi treba već jednom krenuti...svi ih mi gledamo i uživamo u njima u stranoj produkciji pa ne vidim zašto takova tema ne bi prošla na našem tržištu!



9 / 10
Izvrsno :D

Odlično je, puno misterije, nadnaravnog, obrata (pogotovo ovaj zadnji). Gotovo savršeno.




7 / 10
...
Pročitajte mini priču ''Shining Mountain'' neki engleski autor i vidjet će te sličnost sa ovim jednim dijelom priče, kada otac preklinje duha da uzme njega a ne sina i odluči sam sebe ubiti, jer prije nije bio sa sinom u dobrim odnosima! To mi je baš upalo u oko, pa bih htio pitat autora, inače vrlo dobre priče (mada nisam siguran, je li ona za hr. film), jeli se poslužio možda tim motivom iz Shining Mountaina?



9 / 10
Priča jednog staretinara o duhovima
Izvrsno. Iako sam se možda na sekundu pogubio u toj radnji jer priča prelazi ,prošlost,budućnost,priča u priči... uglavnom jako dobar horor. Cijelo vrijeme dok sam čitao pokušavao sam preduhitriti kraj,ali me je tvoj kraj svejedno opet  iznenadio. Jedva čekam da vidim ovo u obliku scenarija !!



9 / 10
Samo naprijed
Ako nešto volim kod čitanja sinopsisa/scenarija onda je to originalnost, neobičnost. A ovaj sinopsis to zasigurno posjeduje. Možda na momente bespotrebno zakomplicirano, ali sama ideja i radnja zaslužuju poštovanje. Čekam scenarij!



9 / 10
Staretinar
Odlično napravljeno! Stvarno napeti triler-horor. Ipak taj staretinar  je malo nejasan. Tko je on i što je u priči? Je li to nekakva metafora? Nažalost 9.



9 / 10
Recenzija by MX
Što reći?

Jednostavno super!
Dobro zamišljeno, napisano i izvedeno.


Prosječna ocjena mentoraprema recenziji 1 mentora

7 / 10
Recenzije mentora

7 / 10
Maštoviti labirint u kojemu je ipak potreban vodič

Maštovita fantastika u stilu „labirintskog“ pripovijedanja koje je zaštitni znak ovog autora. Sinopsis vidim prije svega kao dobar materijal (ukupnost dramskih motiva, narativnih ideja, likova...) kojemu bi trebalo filtriranje i fokusiranje kako bi funkcionirao kao dobra cjelina. Nedovoljno iskusnim autorima, koliko god nadareni bili, obično je teško same sebe nagovoriti na princip „manje je više“, jer osjećaju da bi tako izgubili atraktivnost i pripovjedačku spektakularnost. Tek scenarističko iskustvo i samouvjerenost koju ono nosi oslobađa autora od potrebe da impresionira i da sve što zna izrazi u jednom filmu. Dobra je vijest da za taj proces nisu potrebne godine i godine, već samo stranice i stranice. Evo nekoliko instanci o kojima bi trebalo razmisliti:

 

1. Koja je funkcija Staretinara? Postoje naznake da je ona simbolička i da utjelovljuje Smrt (Staretinar svojim blokiranjem susjedovog auta pokreće lanac događanja koji će dovesti i do smrti glavnog lika), no budući da se autor na kraju filma ne vraća Staretinaru kao pripovjedaču, a tijekom filma ga ne dovodi u neki komunikacijski odnos s glavnim likovima, on ostaje na razini ilustracije koja sadržajno ne pridonosi cjelini, već opterećuje ionako nakrcanu radnju.

 

2. Postoji zbrka u nomenklaturi duhova koji se pojavljuju u filmu. Na početku, u prvoj seansi, pojavljuje se (nezvani) duh za kojega na kraju saznajemo da je duh Kokovog oca Damira koji se vratio iz budućnosti da se osveti krivcima za smrt sina. U zadnjoj trećini pojavljuje se i neki zloćudni duh („manifestacija duha“, „svjetlost“) koji na Damirovu molbu da uzme njega umjesto Koka doista uzima (ubija) Damira, ali ne vraća Koka. Tko je taj duh? Zašto je izigrao Damira? Iz kojeg „carstva duhova“ dolazi? Nastanjuju li Damirov duh i taj „svjetlosni duh“ istu fantastičnu stvarnost, jesu li od iste vrste, ili postoji neka hijerarhija među njima? To su pitanja koja proizlaze iz potrebe poštivanja barem fundamenata tradicije žanra. Primjerice, kada gledamo vampirske filmove, pretpostavlja se da znamo tko su vampiri, te ne očekujemo „inovacije“ tipa vampira koji šeta po suncu, osim ako se ne radi o parodiji ili o nekoj premisi na kojoj počiva cijeli film. Analogno tome, duhovi su (u žanrovskom smislu) samo duhovi, a demoni ili čak sam Sotona su neka druga stvorenja. Nadalje, ne sjećam se ni jednog filma u kojemu duhovi putuju kroz vrijeme, npr. iz budućnosti u prošlost, pri čemu, u ovom sinopsisu, duh čak postoji paralelno sa svojom živom varijantom (Damir) u istom vremenu. Netko će možda reći da je miješanje žanrova znanstvene fantastike i mitske fantastike legitimno, pa tako i duhovi mogu putovati u prošlost da je isprave, no meni se čini da zbrka koja se time umnaža više oduzima no što pozitivno dodaje filmu. Na kraju krajeva, Damirov duh ne putuje u prošlost da je ispravi, već samo da se osveti, a činjenica da pritom zapravo nehotično ili nemarno utječe na tu prošlost svojom pojavom, te posredno dovodi do smrti vlastitog sina, tjera gledatelja na misaonu ekvibrilistiku pri kojoj je teško ne posrnuti. Jer zašto se zapravo morao vraćati u prošlost? Zašto se Kokovim prijateljima i kolegama, koje smatra odgovornim za smrt sina (jer ga je netko od njih, valjda, gurnuo na prugu) ne osvećuje u sadašnjosti? Naravno, odgovor je jasan – da bude zakučastije i originalnije, no to nije dovoljan razlog. Razlog, naime, treba biti u sadržaju, a ne u formi.

 

3. U sinopsisu su dobro postavljeni (zrcalni) motivi Kokove i Damirove krivnje. Koko osjeća krivnju zbog smrti majke i brata, a Damir osjeća krivnju zbog toga što je godinama zanemarivao Koka. Koko aktivno traži oprost od pokojne majke i brata, zazivajući ih kao duhove, Damir traži oprost od Koka, ali ga ne dobija. To je snažna ekspozicijska situacija koja nije dovoljno iskorištena. U ovakvim slučajevima najbolji je savjet – razvijati zaplet iz centralne situacije likova i imati uvijek pred očima osnovne dramske motive. Priča koja u ovom sinopsisu vapi da bude ispričana jest priča o odnosu oca i sina. Ne priča o mračnim silama, o želji za osvetom, a ne ni putovanje „kućom duhova“ bez ikakve priče, gdje je cilj samo fizički osjećaj napetosti, straha, neizvjesnosti, iznenađenja... Dobri žanrovski filmovi u svojoj srži uvijek imaju prepoznatljivu općeljudsku priču koja je opletena oko mitske kralježnice žanra. Tu priču treba ispričati dosljedno, ne skrečući s nje radi manipuliranja gledateljevim očekivanjima i (prevelike) ponude neočekivanosti. Što bi to značilo u ovom konkretnom slučaju? Za ilustraciju, opisati ću jednu potencijalnu varijantu priče, nadam se dovoljno općenitu da ne bude „ready-made“ rješenje:

 

Priču priča Jana, Kokova djevojka, nakon Kokove smrti. Priča počinje s njenim upoznavanjem Koka i s prvom seansom. Koko želi prizvati majku i brata, ali se pojavljuje samo naznaka nekog drugoga, koga samo on uspije osjetiti. Koko se uplaši. Prijatelji ga ismijavaju. Kasnije Jana postaje Kokova djevojka i kroz flashbackove upoznaje njegovu dotadašnju priču. Vidimo trenutak od kojeg je sve počelo, Kokovu simulaciju bolesti, pogibiju majke i brata, Kokov shrvanost, osjećaj krivnje itd. Koko se povlači u sebe, postaje čudan, prijatelji ga postupno počinju ismijavati i maltretirati, on pati. Istovremeno se u njegov život vraća Damir i iskreno se nastoji iskupiti za prijašnje godine. Vidi se da voli Koku, ali ovaj mu ne oprašta i misli samo na majku i brata. Otac primjećuje odnos prijatelja prema Koki, svjedokom je njihovih spački i maltretiranja. Jednog dana, nakon nekog dramatičnog događaja u kojemu se Koko posvađao s Damirom i rekao mu da u ovom životu više ne može ništa popraviti, Damir nestane. Koko se seli kod dalnje rođakinje, no ona kao lik ostaje sporedna. Ponovno u sadašnjosti, Kokovim prijateljima koji su ga maltretirali događaju se strašne i neobjašnjive stvari, pronosi se glas da je Koko zaslužan za to. Preostali mu počinju prijetiti, on je sve očajniji, Jana ga pokušava zaštititi. Gledatelj bi morao biti u dilemi je li Koko doista zaslužan za ono što se događa prijateljima, ima li neke posebne sposobnosti, tj. neki autoritet nad nekom nevidljivom silom, ili je nedužan. Da bi razrješio vlastitu dilemu, ali i krivnu, on sam još jednom pokuša dozvati majku i brata, ali pojavljuje se netko tko ga podsjeća na oca. Koko ga tjera i ne želi, a čini se da duh na neki način zbog toga pati. U zadnjem dijelu filmu jedini preostali prijatelj s pištoljem otima Koka i vodi ga u kućicu kraj pruge gdje ga želi natjerati na spiritističku seansu u kojoj će narediti duhu koji im čini zlo da prestane, inače će ubiti Koka. To je, naravno, panični i iracionalni postupak, ali moguć u datim okolnostima. Jana također stiže, ali momak drži Koku na nišanu. Nešto prije toga Koko je od nekoga saznao da se njegov otac ubio, te je odmah potom bio sudionik situacije u kojoj ga je taj duh (ponovno) pokušao kontaktirati, što je pokrenulo lanac događaja koji će dovesti do Kokove smrti (npr. to je uplašilo nekog vozača koji se zabio u vlak, vlak je kasnio i krenuo kad ga nisu očekivali...). U kućici, seansa ne uspije, nitko se ne javi. Koko se otme, izjuri na prugu. Kaže – evo, ubi me, dosta mi je. Ili me pusti, stajat ću tu dok ne dođe vlak. Prijatelj odgovara da vlaka nema još pola sata. Jana ga odgovara, prijatelj mu ne vjeruje, prijeti mu pištoljem, opali par puta blizu njegovog uha da ga uplaši. Koko je zaglušio od pucnjeva. Ništa ne čuje, hoda nasumice prugom udaljujući se od prijatelja i Jane. Naiđe vlak i usmrti ga. Janin unutarnji monolog nakon Kokovog pogreba – govori o jednoj situaciji (koju i vidimo) u kojoj je dobila neki neodređeni nagovještaj da se onaj duh smirio i da su sada svi zajedno. Možda primijeti neki znak, nešto što protumači kao Kokovu poruku.

 

Da rekapituliram: ova varijanta možda nije toliko enigmatična i nepredvidljiva kao autorova, ali je u svojoj narativnoj strukturi organski izrasla na onome što je postavljeno kao suština priče – neispunjenom odnosu oca i sina, nekompatibilnim žudnjama i krivnjama. To, naravno, nije jedini i najbolji način kako se ta priča može ispričati, te sam uvjeren, na osnovi dosadašnjih autorovih radova, da on može iznači i maštovitije zaplete, ali ostajući ovaj put na temeljnoj liniji koju sam opisao za ilustraciju.







. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .