Pozdravljam Kornyja i sve korisnike koji će pratiti ovu i susjednu online radionicu! Budući da će moji komentari biti svojevrsna kombinacija razgovora i recenzije, služit ću se u većoj mjeri retorikom svakodnevnog govora, no što to inače činim u recenzijama. Autora također molim da bude slobodan u izražavanju svojih misli, ali da ne odlazi u preveliku širinu i ponavljanja u odgovorima. Korisnija i zanimljivija će biti razmjena više kraćih opaski i reakcija na njih, nego dugačkih elaboracija.

 

Prvo, evo što mi se svidjelo u sinopsisu* Horla:

1. Smještanje žanrovskog obrasca „putovanja kroz neprijateljski teritorij“ (Ratnici podzemlja) u ambijent Zagreba i kontekst studentskog štrajka koji se hipotetički pretvara u ulične nerede.

2. Motiv slučajnosti i sudbinske umreženosti kroz koji osobna osveta (Figo vs. diler/studentski vođa) pokrene katastrofični lanac događanja.

3. Provokativna ideja* da je (bivši?) diler ujedno i jedan od studentskih vođa.

4. Autsajderska pozicija glavnih junaka (Pepsi, Figo i Mari) u dramatičnim društvenim zbivanjima: glavni junaci, s jedne strane, i studentski demonstranti, s druge, generacijski su povezani, zahvaćeni istim valom akcije, no dok studente vodi idealizam i politika, koji im daju i javnu važnost, glavni junaci su marginalci koji se koprcaju u vlastitoj problematičnoj egzistenciji. Potencijalno tematiziranje odnosa tih dvaju skupina čini mi se jednom od najzanimljivijih strana ovog sinopsisa*.

 

Iz ovog je vjerojatno jasno da će moje prvo pitanje autoru biti: što želite reći filmom, barem približno? Ideja o tome što želite reći može sazrijevati s vremenom, pa čak i mijenjati se tijekom samog pisanja, ali na početku treba barem radno postaviti glavne tematske ciljeve i selekcionirati one motive koji su vam važni, te potom prionuti oblikovanju teksta koji će voditi prema tim ciljevima. Iz vašeg sinopsisa Već viđeno, tj. iz popratnog teksta, vidljivo je da znate tematski razmišljati, pa bih takvo evidentiranje narativnih motiva volio vidjeti i ovdje. Primjerice, motivi ljubavnog trokuta, izdaje prijatelja i narkomanije, koje sam uočio u tekstu, dobri su kao motivacija glavnih likova na određena djelovanja, ali nisu dovoljno interesantni kao glavni motivi, jer ih niste predstavili u nekom posebno novom svjetlu. Naravno, vi me možete uvjeriti u suprotno, ako vam je upravo to na srcu, a dopuštam i da se ti motivi mogu učiniti specifičnijima i zanimljivijima kroz razradu u scenariju*.

 

Kad smo kod toga što vam je na srcu ili što vas je inspiriralo na pisanje ove ideje*, slutim da je to možda i sama struktura pripovjedanja, tj. ona kombinacija prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i laži, koja traži od gledatelja odgonetavanje i koju koristite i u nekim drugim scenarijima*, objavljenim na ovoj stranici. Ok, i to je legitimno – početi od forme, ali pritom je važno da forma ne uvjetuje sadržaj, tj. da ne pokušavate ugurati u taj kalup nešto što se tome opire i što je tu samo da bi forma (narativna „mašina“) mogla funkcionirati. Treba paralelno osjetiti koji sadržaji, koji vas zanimaju i nešto vam znače, jesu srodni takvoj formi, tj. za koje je sadržaje takva forma baš najbolje rješenje. Jer jedno od pitanja koje ću postaviti prije ili kasnije ticati će se upravo toga zašto vaša odabrana pripovjedna struktura, dakle forma, odgovara vašoj fabuli više no neka druga pripovjedna struktura. No, nemojte još odgovarati na to pitanje jer je prerano. Zasad ostavimo strukturu, tj. siže po strani i koncentrirajmo se na obje linije fabule. (Za one koji ne znaju: fabula je kronološki slijed prizora i sadrži samo one prizore koji pomiču radnju unaprijed, dok je siže način na koji je fabula umjetnički obrađena, tj. vremenski posložena i obogaćena prizorima sporednim za priču, ali važnim za razumijevanje likova i njihovih odnosa.)

 

Da rekapituliram: za početak, očekujem da detektirate narativne motive i tematske pravce koje vaša ideja nudi, a koje biste željeli staviti u centar gledateljeve pažnje, te da obrazložite svoj izbor u svjetlu vlastite subjektivnosti, te drugih konteksta: svjetskofilmskog, domaćefilmskog, političkog, društvenog, šire umjetničkog i sl. Drugim riječima, bi li vaš scenarij* komentirao neke od tih konteksta i na koji način?

 

I još nešto: zašto naslov Horla? Horla je izvorno jedna od pripovijetki Guy de Maupassanta, a utjecala je i na neke druge horror i sf tekstove i filmove (v. u Wikipedija). Jedna od scena u vašem scenoslijedu naslovljena je kao Horla, a prikazuje krvotok po kojemu se kreće bakcil kolere. Molim pojašnjenje!

Prije važnijih, prvo dvije manje važne stvari... Dobro je da je Figino prezime Lahor, te da ga prijatelji zbog toga zovu Horla. Time je umanjena pretencioznost naslova, koji bi inače previše eksplicitno sugerirao samo jednu intepretaciju filma, a to je ona koja sva zbivanja stavlja u kontekst masovnog ludila, tj. masovne histerije, ili osobnog ludila pod utjecajem droge. Mislim da bi to de facto vodilo k tematskom osiromašenju, jer bi gurnulo u drugi plan ostale tematske razine, naravno pod pretpostavkom da gledatelj uopće zna porijeklo riječi Horla. No ako je glavnom junaku prezime Lahor, a nadimak Horla, tada ona druga razina značenja naslova ostaje samo intrigantna sugestija, a ne eksplicitna poruka gledatelju. Inače, prema Wikipediji, riječ Horla jer nastala kao složenica francuskih riječi Hors (izvan) i de la (tamo), a označava nevidljivo i nespoznatljivo biće izvan fizičkog tijela glavnog junaka Maupassantove pripovijetke, koje u junakovoj percepciji pokušava zavladati njegovim tijelom i duhom.

 

Drugo, prikaz kretanja bakcila kolere kroz krvotok, u jednoj sceni vašeg scenoslijeda... Kao što sam napomenuo povodom slične, isključivo simboličke funkcije lika pripovjedača u vašem sinopsisu* Priča jednog staretinara o duhovima, takva rješenja svakako treba izbjegavati. Tamo je jedan lik bio uveden samo da bi se dodatno ilustriralo značenje radnje u kojoj taj lik gotovo i ne sudjeluje i koja je sama po sebi mnogo slojevitija i rječitija od simbola koji je reducira i eksplicira do „poštanske poruke“. Ovdje se pak radi o filmski odavno napuštenoj upotrebi stilske figure usporedbe, koja na današnjem stupnju razvoja filma više osiromašuje no što obogaćuje prizor dodanim značenjem. Takvi suprotstavljeni kadrovi (kod vas kadar-sekvenca) bili su karakteristični za neke neuspjelije pokušaje čak i slavnih autora u periodu nijemog filma, poput usporedbe stada ovaca i mase ljudi koja kulja iz metroa u Chaplinovim Modernim vremenima, ili glave noja i glave uobražene buržujke u Vigoovom Povodom Nice (v. Plaževski: Jezik filma 2). Ono što razlikuje takve primitve usporedbe od uspješne filmske metafore jest činjenica da se radi kadrovima koji nisu dio fabule filma. Kao uspješnu metaforu Plaževski navodi, opet iz nijemog filma, primjer razbijanja povorke demonstranata i razbijanja leda u Pudovkinovom filmu Mati. Tamo obje scene sudjeluju u fabuli, led je njihov integralni dio, a u potonjoj dječak za vrijeme bijega dospijeva na santu leda koja mu privremeno pruža utočište. Svojim studentima kao primjer uspješne metafore ja najčešće navodim scenu iz originalne Clouzotove Nadnice za strah, gdje u krupnom planu vidimo kako suvozač frče cigaretu u kamionu koji prevozi nitroglicerin. Odjednom neka nevidljiva sila, struja zraka, otpuše duhan s papirića u njegovim rukama. Tek koju sekundu poslije začujemo udaljenu eksploziju i ugledamo oblak dima kroz vjetrobran: to je prvi kamion u konvoju eksplodirao s nitroglicerinom. Dakle, dva života su otpuhana u sekundi kao duhanski prah s cigaretnog papira. Ili - život je krhak kao prah. Usput rečeno, uz metaforu, koja jedan prizor zamjenjuje drugim po načelu sličnosti, to je istovremeno i metonimija, koja prizor zamjenjuje po načelu kauzalnosti, tj. uzroka i posljedice: eksplozija nije prikazana direktno, već kroz njenu posljedicu – struju zraka koja je otpuhala duhan.

 

A sada, važnije stvari, tj. ne važnije same po sebi, već u kontekstu vašeg sinopsisa*...

Naveli ste „licemjerstvo vodećih struktura“ i studentski prosvjed kao vama bitne motive, tj. elemente priče, što se poklapa i s mojim viđenjem. Budući da je tako, studentski prosvjed, odnosno kasnije demonstracije i pobuna, ne bi trebali ostati samo pozadina za priču glavne trojke, već bi trebali tvoriti drugu cjelovitu narativnu liniju. Predlažem da ta narativna linija ne bude autonomna i paralelna glavnoj, već da je pokušate integrirati s glavnom, integrirajući i likove koji sudjeluju u obje. Za ilustraciju, mislim da bi bilo dobro da netko od glavnih junaka sudjeluje na ovaj ili onaj način u studentskom pokretu, te da tako dobijemo priliku zaviriti i unutra i prikazati pokret i njegove nositelje kroz one motive koje ste već izabrali kao ključne. U tom slučaju, radnja u prošlosti uključivala bi i prizore funkcioniranja i razvoja studentskog bunta do trenutka sukoba s policijom, tj. do sadašnjosti. Pritom vam skrećem pažnju na motiv koji sam u prošlom komentaru uočio kao potencijalno zanimljiv: društveni marginalci vs. aktivisti unutar iste generacije, a sada bih dodao i ovo: korupcija unutar načelno idealističkog studentskog pokreta vs. moralnost i prijateljska lojalnost unutar trojke autodestruktivaca i skeptika. Pritom je važno da korumpiran ne bude samo diler/studentski vođa, jer to bi bilo olako pojednostavljenje motiva, kao i da glavna trojka u svom određenju ne bude nepromjenjljiva i jednodimenzionalna. Svi bi oni trebali doživjeti određeni razvoj, te biti sastavljeni od kontradikcija, kao i većina ljudi.

 

Tu dolazimo i do potencijalne političke pozadine: ako je studentski bunt nosivi dio priče, onda se treba jasno artikulirati protv čega se studenti bune. Njihov bunt može imati ograničeni cilj, kao što je to bio slučaj sa studentskim štrajkom prošlog proljeća, ali može imati i šire razmjere, tj. biti usmjeren protiv načina funkcioniranja društva, kao što je to bilo u Grčkoj prošle godine. Budući da je korupcija jedan od vaših bitnih motiva, možda bi bilo zanimljivo da se studenti bune protiv korupcije u vlasti i u društvu općenito, tj. da u pozadini razvijete (samo donekle hipotetičnu) situaciju u kojoj politička elita bude masovno medijski osumnjičena za različite zloupotrebe, što izazove studentsku reakciju. Ironija situacije jest u tome da ni idealistička reakcija na korupciju nije imuna od korupcije same. Ova tematska razina, naravno, ne mora biti glavna, a iz vaših komentara je jasno da vam to i nije cilj, no mislim da bi je trebalo razviti do određenog stupnja, kako bi i oni drugi, vama važniji motivi mogli biti uvjerljivo izraženi.

 

Evo još nekoliko prijedloga, tj. tema za razmišljanje:

Bi li bolje bilo da je krivnja dilera za Figovu sudbinu osobnija od same činjenice da je on trgovac proizvodom koji Figo želi kupiti prema vlastitoj odluci? Doduše, može to i tako funkcionirati: diler je, u Figovim očima, personifikacija svega lošeg što mu se dogodilo, pa on iracionalno koncentrira na njega sav svoj bijes. No razmislite i o mogućnosti da se diler, kao student, družio s Figom i prije no što mu je prvi put prodao drogu. Mogla je postojati neka okolnost kroz koju je diler i usmjerio Figa prema drogi. Koja je od te dvije varijante bolja, ocijenite sami. Meni se obje čine zanimljivima.

 

Razmislite kakve bi vam mogućnosti pružila situacija u kojoj je Mari narkomanka prije no što Figo to postane.

 

Definirajte glavnu trojku likova i dilera kroz sljedeće značajke: žudnje, ciljeve, prepreke do ciljeva i sukobe na tom putu. Napišite za svaki lik natuknice kroz koje ćete evidentirati kako se svaka od tih značajki mijenja tijekom priče, te kako, zašto i u odnosu na koga ili što se mijenja. Pritom zagrebite dublje pod površinu od osnovne razine na kojoj Figo želi Mari, Mari želi Pepsija, Figo cinka Pepsija kod Mari, itd. Pitanja koja bi vas trebala voditi u definiranju likova su: kakva je osoba Mari i zašto je Figo želi (treba pretpostaviti da se zaljubio u nju i zbog njene osobnosti)? Zašto Mari (isprva) ne želi Figa? Što Figo učini da ga ona ipak prihvati? Što je to u Pepsiju što privuče Mari (trebalo bi biti nešto što Figo nema)? Što je zajedničko svim likovima trojke, a u čemu se razlikuju (vjerojatno je jedna od značajki koja im je zajednička ona koja ih suprotstavlja studentskim idealistima i aktivistima). Zašto se Figo zapravo odluči žrvovati (sam prizor žrtvovanja morao bi biti uvjerljiviji od onog koji ste vi predložili)? Krivnja u odnosu na Pepsija i Mari nije dovoljan razlog za žrtvovanje, jer njome nije učinjena neka nepopravljiva šteta. Dakle, po čemu su Pepsi i Mari u Figovim očima vredniji života od njega samoga? Razmislite o više faktora koji bi se akumulirali u trenutku kada Figo spontano odluči žrtvovati se, te eventualno o logici stvari u kojoj bi njegovo „izblendavanje“ iz slike pomoglo da se afirmira neka pozitivna vrednota, apstraktnija ali i kompleksnija od same činjenice da su možda neki drugi životi spašeni umjesto Figinog.

 

Napišite kraće biografije četvero glavnih likova do trenutka u kojemu započinje fabula filma, te njihove značajke, fizičke i mentalne. U biografiji: porijeklo, obitelj, obrazovanje, uspjeh u školi, uspjeh u društvu, interese, aktivnosti, formativne događaje iz djetinjstva i sl. Većina tih informacija neće se nalaziti u filmu, ali će vam pomoći da u svakom trenu znate tko je lik i da oblikujete prizore tako da uvijek dosljedno proizlaze iz njegovog životnog iskustva, te iz mentalne i društvene zadanosti. To jednako vrijedi i za popis značajki, tj. karakterizaciju lika: navedite samo značajke koje mogu imati važnost u scenariju* i koje nam mogu objasniti tko je taj lik u svojoj ukupnosti.

Hm... ne znam odakle da počnem... Korny, u nekoliko vaših odgovora na moj zadnji komentar nalazi se toliko različitih, najčešće dobrih, ponekad dvojbenih, ali povremeno i međusobno isključivih ideja*, da mi je teško predložiti vam koji bi smjer bio najbolji. Oko nekih stvari morali biste se sami odlučiti, jer ni jedna predložena koncepcija nije sama po sebi loša, naravno - uz neke korekcije i dorade. Hajdemo onda od općenitijeg prema posebnijem! Najopćenitiji izbor pred kojim se nalazite jest ovaj: napisati scenarij* za upravo onakav film kakav želite, neovisno od bilo kakvih realnih produkcijskih ograničenja, te u tom procesu nešto naučiti o načelima filmske dramaturgije, ne obazirući se na činjenicu da takav scenarij možda neće imati nikakve realne šanse za realizaciju. Ili - napisati scenarij koji možda neće biti vaš idealni žanrovski i produkcijski izbor, ali koji će ipak odražavati vaše preokupacije i imati šansu biti realiziran u Hrvatskoj u trenutnoj produkcijskoj situaciji. Ja se doista ne bih opredjeljivao u ovoj dilemi i ne znam što je bolje za vas. To ovisi o vašoj procjeni. Konkretno, scenarij o neredima u Francuskoj spada u onu prvu kategoriju, a sve ostale varijante u drugu.

 

Sada se okrenimo specifičnijim dilemama, vezanima uz tematske ciljeve! Prije svega, istaknuli ste dvije potencijalne teme: mladog čovjeka kao najugroženiju kategoriju u nas, te pretpostavku da su ljudi spremni na svakojako divljaštvo i vandalizam ukoliko se za to ukaže prilika. U "francuskom" sinopsisu* ta su dva tematska cilja u dosta neobičnom, možda i kontradiktornom međusobnom odnosu: mladi su ugroženi u poretku koji oblikuje politička elita, dakle stariji, a divljaštvo i vandalizam koriste upravo mladi protiv mladih, domaći protiv stranaca. Pogledajmo kako to funkcionira u "hrvatskoj" verziji! Studentski bunt se pretvara u nasilje zbog incidenta koji je proizvela pretjerana policijska reakcija. Dakle, studenti se opravdano bune, ili - ako možda i ne sasvim opravdano, onda svakako zbog principjelnih i idealističkih razloga, a onda iznenada skreću u divljaštvo i vandalizam jer im se ukazala prilika! Ono što želim reći jest da bi se studenti doista mogli, pod određenim okolnostima, okrenuti nasilju, no to onda ne bi govorilo o sklonosti svakoga da se prepusti divljaštvu ako mu se pruži prilika, već o tragičnom lancu događaja koji je, u ishodištu, uzrokovala nebriga društva za mladu populaciju. S druge strane, kada bi se radilo o nekakvom slučajnom uzorku populacije, nekoj grupi mlađih i starijih, nevezanih nekim zajedničkim ciljem, pa kada bi takva grupa skrenula u nasilje, bilo međusobno, bilo upereno protiv nekog trećeg, tada bismo mogli govoriti o motivu divljaštva i vandalizma u koje svatko može zapasti. Shvaćate li razliku? Zaključak je da se i tu trebate odlučiti, tj. očistiti scenarij od onih motiva koje je teško "spariti". Ili, kao što sam vam već ranije savjetovao, nemojte pokušavati strpati sve u jedan scenarij.

 

A sada, sasvim konkretno: koje priče možete ispričati, ako filtriramo suvišno? Prvo, možete ispričati onu "francusku" priču, koja bi bila posveta francuskom horror slasheru, a ujedno i priča o preživljavanju trojke prijatelja koji kroz akciju redefiniraju vlastite odnose i pojedinačne identitete. Taj film nećete uskoro vidjeti snimljen, ali vam ga može biti vrlo zabavno pisati, a meni mentorirati. Tu priču moguće je ispričati (djelomično) i iz Figove perspektive, pa unijeti njegove narkomanske halucinacije i ideju* da on jednu stvarnost zamjenjuje za drugu, ali ta zamjena ne bi smjela biti na liniji Francuska-Hrvatska, jer bi to bilo previše nategnuto. Naime, teško ćete uvjeriti gledatelja da netko Zagreb i njegove građane može vidjeti kao Pariz i ljude koji govore francuski, pa makar bio totalno urokan. Drugo, možete ispričati priču koja bi bila negdje na tragu mog prethodnog komentara. Ono što vam se nije svidjelo u toj varijanti jest "popujući film koji kritizira na jedan podmukao način i koji je prije svega „ziheraški“ – uzimamo narkomana koji je po svoj svojoj prilici antijunak, ali nama drag i moramo ga voliti, jer osim što je narkoman, on je i usamljen, odbačen i sa njime se moramo suživiti, a ljagu bacamo na licemjernog dilera/lidera koji je tu oličenje svih zala ispod ovoga neba." Izreka kaže: "Bog je u detalju", tj. sve je pitanje nijanse. Ni jedan lik ne mora biti crno-bijel, pa tako ni Figo ne mora biti samo jadan, usamljen i simpatičan narkoman, kao što i diler ne mora biti monstrum i oličenje svih zala. Diler može biti doista idealistički studentski vođa, koji je u svojoj prošlosti bio i preprodavač droge. On nije ni samo dobar ni samo pokvaren, iako je radio i zle stvari, on je jednostavno kompleksna osoba. A kompleksan je i Figo, koji je sposoban za nasilje. No, ta podešavanja nijansi ostavimo za kasnije, ako ćete krenuti ovim putem. Meni osobno je to najzanimljivija verzija s najviše potencijala za realizaciju, ali nemojte moje mišljenje uzeti zdravo za gotovo, jer vi i ja gledamo iz optike različitih generacija. Treće, možete napisati scenarij za slasher koji se događa u Zagrebu za vrijeme studentskih nemira. Razlika između prethodnog i ovog filma bila bi u žanru i u tematskim ciljevima. Studentski bunt u ovoj verziji bio bi samo pozadina i ne bi se direktno tematizirao. Iz nekoliko detalja bilo bi jasno da se studenti bune protiv korumpirane vlade (par inserata iz TV emisija ili sl.), pa bi i svo nasilje koje bi film proizveo moglo stati pod tu metaforičku kapu društvene i političke deformacije koja rađa nasilje, no na konkretnoj razini priča bi govorila o sličnoj temi kao u "francuskoj" verziji: preživljavanje trojke prijatelja, koji imaju svoju zajedničku "povijest", u situaciji "neprijateljskog teritorija". Moj bi prijedlog za tu varijantu bio da se grupe patoloških mladih nasilnika, sličnih onima koji su ubili Luku Ritza, infiltriraju u masu studenata nakon što demonstracije eskaliraju. Takva jedna grupa počne proganjati i zarobi našu trojku, te ih potom muči. Činjenica da Figo kasnije ubije bivšeg dilera, u ovoj varijanti postaje još jača i kompleksnija, jer diler je trenutno doista pozitivan tip s lošom prošlošću, no ipak pada u činu koji i njega i Figa čini žrtvom, iako mnogo pokvareniji tipovi, poput već spomenutih nasilnika, ostaju nekažnjeni. I ovo je vrlo zanimljiva i atraktivna priča, k tome još neka vrsta inovacije na našim prostorima, autorski hrabra, a i politički provokativna. Nije nemoguće da bi bila realizirana, iako, poznavajući situaciju, mislim da za to trenutno nema previše šanse, osim ako je redateljski ne bi prihvatio netko kao Kristijan Milić, tko ima i dobre reference i žanrovski pedigre.

 

Da zaključim: razmislite, izaberite, pa da krenemo određenim pravcem!

Ova radionica će na neko vrijeme biti zamrznuta zbog privremene spriječenosti Kornyja da joj se posveti. Molim korisnike za razumijevanje, a u međuvremenu sve zainteresirane upućujem na susjednu radionicu Staza života.

RADIONICA JE DEFINITIVNO PREKINUTA ZBOG BOLESTI KORISNIKA, TE SE VIŠE NEĆE NASTAVITI.