Autor scenarija za radionicu: Korny
Datum radionice: 19. 07. 2009
Davor Žmegač
scenarij dugometražni (više od 70')
drama
Troje tinejdžera se jedne noći nađe u krvavim uličnim neredima. Pokušavajući se vratiti do svoga odredišta, oni te noći obnavljaju međusobno narušene odnose, a kroz seriju flaschbacka jednog od njih vidjet ćemo događaje koji su prethodili tim neredima – a koji nam po svemu sugeriraju da se naš trojac, u vrijeme maturalnog putovanja u Francusku, našao usred francuskih etničkih nemira – što je na snazi sve do samoga kraja, kada saznajemo da čitava priča nije bila onakva kakva nam se činila.
 Download Horla 3.doc87 KB
 Download NAPOMENA 1.doc26 KB
 Download Horla 2.doc47.5 KB
 Download Horla 1.doc31.5 KB
Ako ste sudionik radionice prijavite se da biste mogli sudjelovati.

Pozdravljam Kornyja i sve korisnike koji će pratiti ovu i susjednu online radionicu! Budući da će moji komentari biti svojevrsna kombinacija razgovora i recenzije, služit ću se u većoj mjeri retorikom svakodnevnog govora, no što to inače činim u recenzijama. Autora također molim da bude slobodan u izražavanju svojih misli, ali da ne odlazi u preveliku širinu i ponavljanja u odgovorima. Korisnija i zanimljivija će biti razmjena više kraćih opaski i reakcija na njih, nego dugačkih elaboracija.

 

Prvo, evo što mi se svidjelo u sinopsisu* Horla:

1. Smještanje žanrovskog obrasca „putovanja kroz neprijateljski teritorij“ (Ratnici podzemlja) u ambijent Zagreba i kontekst studentskog štrajka koji se hipotetički pretvara u ulične nerede.

2. Motiv slučajnosti i sudbinske umreženosti kroz koji osobna osveta (Figo vs. diler/studentski vođa) pokrene katastrofični lanac događanja.

3. Provokativna ideja* da je (bivši?) diler ujedno i jedan od studentskih vođa.

4. Autsajderska pozicija glavnih junaka (Pepsi, Figo i Mari) u dramatičnim društvenim zbivanjima: glavni junaci, s jedne strane, i studentski demonstranti, s druge, generacijski su povezani, zahvaćeni istim valom akcije, no dok studente vodi idealizam i politika, koji im daju i javnu važnost, glavni junaci su marginalci koji se koprcaju u vlastitoj problematičnoj egzistenciji. Potencijalno tematiziranje odnosa tih dvaju skupina čini mi se jednom od najzanimljivijih strana ovog sinopsisa*.

 

Iz ovog je vjerojatno jasno da će moje prvo pitanje autoru biti: što želite reći filmom, barem približno? Ideja o tome što želite reći može sazrijevati s vremenom, pa čak i mijenjati se tijekom samog pisanja, ali na početku treba barem radno postaviti glavne tematske ciljeve i selekcionirati one motive koji su vam važni, te potom prionuti oblikovanju teksta koji će voditi prema tim ciljevima. Iz vašeg sinopsisa Već viđeno, tj. iz popratnog teksta, vidljivo je da znate tematski razmišljati, pa bih takvo evidentiranje narativnih motiva volio vidjeti i ovdje. Primjerice, motivi ljubavnog trokuta, izdaje prijatelja i narkomanije, koje sam uočio u tekstu, dobri su kao motivacija glavnih likova na određena djelovanja, ali nisu dovoljno interesantni kao glavni motivi, jer ih niste predstavili u nekom posebno novom svjetlu. Naravno, vi me možete uvjeriti u suprotno, ako vam je upravo to na srcu, a dopuštam i da se ti motivi mogu učiniti specifičnijima i zanimljivijima kroz razradu u scenariju*.

 

Kad smo kod toga što vam je na srcu ili što vas je inspiriralo na pisanje ove ideje*, slutim da je to možda i sama struktura pripovjedanja, tj. ona kombinacija prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i laži, koja traži od gledatelja odgonetavanje i koju koristite i u nekim drugim scenarijima*, objavljenim na ovoj stranici. Ok, i to je legitimno – početi od forme, ali pritom je važno da forma ne uvjetuje sadržaj, tj. da ne pokušavate ugurati u taj kalup nešto što se tome opire i što je tu samo da bi forma (narativna „mašina“) mogla funkcionirati. Treba paralelno osjetiti koji sadržaji, koji vas zanimaju i nešto vam znače, jesu srodni takvoj formi, tj. za koje je sadržaje takva forma baš najbolje rješenje. Jer jedno od pitanja koje ću postaviti prije ili kasnije ticati će se upravo toga zašto vaša odabrana pripovjedna struktura, dakle forma, odgovara vašoj fabuli više no neka druga pripovjedna struktura. No, nemojte još odgovarati na to pitanje jer je prerano. Zasad ostavimo strukturu, tj. siže po strani i koncentrirajmo se na obje linije fabule. (Za one koji ne znaju: fabula je kronološki slijed prizora i sadrži samo one prizore koji pomiču radnju unaprijed, dok je siže način na koji je fabula umjetnički obrađena, tj. vremenski posložena i obogaćena prizorima sporednim za priču, ali važnim za razumijevanje likova i njihovih odnosa.)

 

Da rekapituliram: za početak, očekujem da detektirate narativne motive i tematske pravce koje vaša ideja nudi, a koje biste željeli staviti u centar gledateljeve pažnje, te da obrazložite svoj izbor u svjetlu vlastite subjektivnosti, te drugih konteksta: svjetskofilmskog, domaćefilmskog, političkog, društvenog, šire umjetničkog i sl. Drugim riječima, bi li vaš scenarij* komentirao neke od tih konteksta i na koji način?

 

I još nešto: zašto naslov Horla? Horla je izvorno jedna od pripovijetki Guy de Maupassanta, a utjecala je i na neke druge horror i sf tekstove i filmove (v. u Wikipedija). Jedna od scena u vašem scenoslijedu naslovljena je kao Horla, a prikazuje krvotok po kojemu se kreće bakcil kolere. Molim pojašnjenje!

Jednostavno što sam želio pokazati "Horlom" je obnavljanje narušenih odnosa u jednoj "džungli na asfaltu." Naravno, ta "džungla na asfaltu" je jedna preslika današnje Hrvatske, a scenarij* je nastao, odnosno ideja* za isti, u vrijeme studentskih bojkota. 

 

Međutim, ono od čega sam ja krenuo je struktura - želio sam ispričati priču viđenu kroz oči narkomana koja ne prati nužno linearni vremenski tijek, nego preskače sa jednog na drugo vremensko razdoblje.

 

Uz to sam uzeo i motiv licemjerstva vodećih struktura u liku vođe studentskih prosvjeda koji je ujedno i diler, te pokazati da su ljudi spremni na svakojako divljaštvo i vandalizam - ukolikoim se za to pokaže prilika - ovo se odnosi na studente i ulični rat - nešto kao u "Gospodaru Muha", da u svima nama čuči zlo biće samo čeka vrijeme i uvjete da se ispolji, a ono dolazi kada su takve situacije.

 

Ipak, glavni junak priče je Figo i to je priča o jednom otuđenom i usamljenom čovjeku koji radi nesretne ljubavi izazove dva važna događaja - prekid veze između Pepsija i Mari, za koji se na kraju iskupljuje i ubojstvo svoga dilera, što izazove ulični rat.

 

Naslov "Horla" se referira na Figa čije je ime Lahor, te kako sam ja zamislio da čitava struktura bude nelinearna i ispremještana, čime čak i jedan događaj drukčije tumačimo do samoga kraja - onda je i naslov "ispremještan" i pridružen filmu sa takvom naracijom, koja prvenstveno svoj izvor ima u Figovom stanju svijesti, njegovom unutarnjem POV-u, postaje anagram od Lahor i postaje Horla.

 

Međutim ima i nekoliko elemenata koje sam ja preuzeo iz Maupassantove kratke priče: naime prema jednoj teoriji on je naziv za priču uzeo od anagrama francuske riječi kolera, tako sam ja u toj spornoj sceni htio pokazati da to "masovno ludilo" ili "kolektivna svijest" koju sam već usporedio sa "Gospodarom Muha" se širi poput kakve zarazne bolesti i od normalnih ljudi pravi neobuzdane divljake. S tim u vezi je i Figova narkomanija - zapravo bacili kolere simbolično pokazuju i Figovu narkomaniju i rušilački pohod velike isfrustriane mase - kao neku vrst bolesti koja je nastala zahvaljujući okolnostima i nezdravoj sredini u kojoj junaci sazrijevaju.

Prije važnijih, prvo dvije manje važne stvari... Dobro je da je Figino prezime Lahor, te da ga prijatelji zbog toga zovu Horla. Time je umanjena pretencioznost naslova, koji bi inače previše eksplicitno sugerirao samo jednu intepretaciju filma, a to je ona koja sva zbivanja stavlja u kontekst masovnog ludila, tj. masovne histerije, ili osobnog ludila pod utjecajem droge. Mislim da bi to de facto vodilo k tematskom osiromašenju, jer bi gurnulo u drugi plan ostale tematske razine, naravno pod pretpostavkom da gledatelj uopće zna porijeklo riječi Horla. No ako je glavnom junaku prezime Lahor, a nadimak Horla, tada ona druga razina značenja naslova ostaje samo intrigantna sugestija, a ne eksplicitna poruka gledatelju. Inače, prema Wikipediji, riječ Horla jer nastala kao složenica francuskih riječi Hors (izvan) i de la (tamo), a označava nevidljivo i nespoznatljivo biće izvan fizičkog tijela glavnog junaka Maupassantove pripovijetke, koje u junakovoj percepciji pokušava zavladati njegovim tijelom i duhom.

 

Drugo, prikaz kretanja bakcila kolere kroz krvotok, u jednoj sceni vašeg scenoslijeda... Kao što sam napomenuo povodom slične, isključivo simboličke funkcije lika pripovjedača u vašem sinopsisu* Priča jednog staretinara o duhovima, takva rješenja svakako treba izbjegavati. Tamo je jedan lik bio uveden samo da bi se dodatno ilustriralo značenje radnje u kojoj taj lik gotovo i ne sudjeluje i koja je sama po sebi mnogo slojevitija i rječitija od simbola koji je reducira i eksplicira do „poštanske poruke“. Ovdje se pak radi o filmski odavno napuštenoj upotrebi stilske figure usporedbe, koja na današnjem stupnju razvoja filma više osiromašuje no što obogaćuje prizor dodanim značenjem. Takvi suprotstavljeni kadrovi (kod vas kadar-sekvenca) bili su karakteristični za neke neuspjelije pokušaje čak i slavnih autora u periodu nijemog filma, poput usporedbe stada ovaca i mase ljudi koja kulja iz metroa u Chaplinovim Modernim vremenima, ili glave noja i glave uobražene buržujke u Vigoovom Povodom Nice (v. Plaževski: Jezik filma 2). Ono što razlikuje takve primitve usporedbe od uspješne filmske metafore jest činjenica da se radi kadrovima koji nisu dio fabule filma. Kao uspješnu metaforu Plaževski navodi, opet iz nijemog filma, primjer razbijanja povorke demonstranata i razbijanja leda u Pudovkinovom filmu Mati. Tamo obje scene sudjeluju u fabuli, led je njihov integralni dio, a u potonjoj dječak za vrijeme bijega dospijeva na santu leda koja mu privremeno pruža utočište. Svojim studentima kao primjer uspješne metafore ja najčešće navodim scenu iz originalne Clouzotove Nadnice za strah, gdje u krupnom planu vidimo kako suvozač frče cigaretu u kamionu koji prevozi nitroglicerin. Odjednom neka nevidljiva sila, struja zraka, otpuše duhan s papirića u njegovim rukama. Tek koju sekundu poslije začujemo udaljenu eksploziju i ugledamo oblak dima kroz vjetrobran: to je prvi kamion u konvoju eksplodirao s nitroglicerinom. Dakle, dva života su otpuhana u sekundi kao duhanski prah s cigaretnog papira. Ili - život je krhak kao prah. Usput rečeno, uz metaforu, koja jedan prizor zamjenjuje drugim po načelu sličnosti, to je istovremeno i metonimija, koja prizor zamjenjuje po načelu kauzalnosti, tj. uzroka i posljedice: eksplozija nije prikazana direktno, već kroz njenu posljedicu – struju zraka koja je otpuhala duhan.

 

A sada, važnije stvari, tj. ne važnije same po sebi, već u kontekstu vašeg sinopsisa*...

Naveli ste „licemjerstvo vodećih struktura“ i studentski prosvjed kao vama bitne motive, tj. elemente priče, što se poklapa i s mojim viđenjem. Budući da je tako, studentski prosvjed, odnosno kasnije demonstracije i pobuna, ne bi trebali ostati samo pozadina za priču glavne trojke, već bi trebali tvoriti drugu cjelovitu narativnu liniju. Predlažem da ta narativna linija ne bude autonomna i paralelna glavnoj, već da je pokušate integrirati s glavnom, integrirajući i likove koji sudjeluju u obje. Za ilustraciju, mislim da bi bilo dobro da netko od glavnih junaka sudjeluje na ovaj ili onaj način u studentskom pokretu, te da tako dobijemo priliku zaviriti i unutra i prikazati pokret i njegove nositelje kroz one motive koje ste već izabrali kao ključne. U tom slučaju, radnja u prošlosti uključivala bi i prizore funkcioniranja i razvoja studentskog bunta do trenutka sukoba s policijom, tj. do sadašnjosti. Pritom vam skrećem pažnju na motiv koji sam u prošlom komentaru uočio kao potencijalno zanimljiv: društveni marginalci vs. aktivisti unutar iste generacije, a sada bih dodao i ovo: korupcija unutar načelno idealističkog studentskog pokreta vs. moralnost i prijateljska lojalnost unutar trojke autodestruktivaca i skeptika. Pritom je važno da korumpiran ne bude samo diler/studentski vođa, jer to bi bilo olako pojednostavljenje motiva, kao i da glavna trojka u svom određenju ne bude nepromjenjljiva i jednodimenzionalna. Svi bi oni trebali doživjeti određeni razvoj, te biti sastavljeni od kontradikcija, kao i većina ljudi.

 

Tu dolazimo i do potencijalne političke pozadine: ako je studentski bunt nosivi dio priče, onda se treba jasno artikulirati protv čega se studenti bune. Njihov bunt može imati ograničeni cilj, kao što je to bio slučaj sa studentskim štrajkom prošlog proljeća, ali može imati i šire razmjere, tj. biti usmjeren protiv načina funkcioniranja društva, kao što je to bilo u Grčkoj prošle godine. Budući da je korupcija jedan od vaših bitnih motiva, možda bi bilo zanimljivo da se studenti bune protiv korupcije u vlasti i u društvu općenito, tj. da u pozadini razvijete (samo donekle hipotetičnu) situaciju u kojoj politička elita bude masovno medijski osumnjičena za različite zloupotrebe, što izazove studentsku reakciju. Ironija situacije jest u tome da ni idealistička reakcija na korupciju nije imuna od korupcije same. Ova tematska razina, naravno, ne mora biti glavna, a iz vaših komentara je jasno da vam to i nije cilj, no mislim da bi je trebalo razviti do određenog stupnja, kako bi i oni drugi, vama važniji motivi mogli biti uvjerljivo izraženi.

 

Evo još nekoliko prijedloga, tj. tema za razmišljanje:

Bi li bolje bilo da je krivnja dilera za Figovu sudbinu osobnija od same činjenice da je on trgovac proizvodom koji Figo želi kupiti prema vlastitoj odluci? Doduše, može to i tako funkcionirati: diler je, u Figovim očima, personifikacija svega lošeg što mu se dogodilo, pa on iracionalno koncentrira na njega sav svoj bijes. No razmislite i o mogućnosti da se diler, kao student, družio s Figom i prije no što mu je prvi put prodao drogu. Mogla je postojati neka okolnost kroz koju je diler i usmjerio Figa prema drogi. Koja je od te dvije varijante bolja, ocijenite sami. Meni se obje čine zanimljivima.

 

Razmislite kakve bi vam mogućnosti pružila situacija u kojoj je Mari narkomanka prije no što Figo to postane.

 

Definirajte glavnu trojku likova i dilera kroz sljedeće značajke: žudnje, ciljeve, prepreke do ciljeva i sukobe na tom putu. Napišite za svaki lik natuknice kroz koje ćete evidentirati kako se svaka od tih značajki mijenja tijekom priče, te kako, zašto i u odnosu na koga ili što se mijenja. Pritom zagrebite dublje pod površinu od osnovne razine na kojoj Figo želi Mari, Mari želi Pepsija, Figo cinka Pepsija kod Mari, itd. Pitanja koja bi vas trebala voditi u definiranju likova su: kakva je osoba Mari i zašto je Figo želi (treba pretpostaviti da se zaljubio u nju i zbog njene osobnosti)? Zašto Mari (isprva) ne želi Figa? Što Figo učini da ga ona ipak prihvati? Što je to u Pepsiju što privuče Mari (trebalo bi biti nešto što Figo nema)? Što je zajedničko svim likovima trojke, a u čemu se razlikuju (vjerojatno je jedna od značajki koja im je zajednička ona koja ih suprotstavlja studentskim idealistima i aktivistima). Zašto se Figo zapravo odluči žrvovati (sam prizor žrtvovanja morao bi biti uvjerljiviji od onog koji ste vi predložili)? Krivnja u odnosu na Pepsija i Mari nije dovoljan razlog za žrtvovanje, jer njome nije učinjena neka nepopravljiva šteta. Dakle, po čemu su Pepsi i Mari u Figovim očima vredniji života od njega samoga? Razmislite o više faktora koji bi se akumulirali u trenutku kada Figo spontano odluči žrtvovati se, te eventualno o logici stvari u kojoj bi njegovo „izblendavanje“ iz slike pomoglo da se afirmira neka pozitivna vrednota, apstraktnija ali i kompleksnija od same činjenice da su možda neki drugi životi spašeni umjesto Figinog.

 

Napišite kraće biografije četvero glavnih likova do trenutka u kojemu započinje fabula filma, te njihove značajke, fizičke i mentalne. U biografiji: porijeklo, obitelj, obrazovanje, uspjeh u školi, uspjeh u društvu, interese, aktivnosti, formativne događaje iz djetinjstva i sl. Većina tih informacija neće se nalaziti u filmu, ali će vam pomoći da u svakom trenu znate tko je lik i da oblikujete prizore tako da uvijek dosljedno proizlaze iz njegovog životnog iskustva, te iz mentalne i društvene zadanosti. To jednako vrijedi i za popis značajki, tj. karakterizaciju lika: navedite samo značajke koje mogu imati važnost u scenariju* i koje nam mogu objasniti tko je taj lik u svojoj ukupnosti.

Poštovani Uredniče

Evo ja sam nekoliko puta iščitavao Vaš tekst i biti ću iskren, i ostavljam ovaj komentar neka ga svi vide – da sam ja naprosto ostao zbunjen i još nemam jasnu viziju što bih učinio sa „Horlom.“ Bojim se da padam u zamke i što idem dalje sa razradom da se time više odmičem od originalne ideje* „Horle.“ Jednostavno ovakav scenarij*, kakav se ja bojim da će on postati, nije moj „džir“ i nije nešto što ja pišem. Naravno, sve je to počelo mnogo ranije, kada sam silovao onu izvornu verziju tj. izvornu priču i prilagodio je šablonima koji inače nude scenaristički priručnici – o iskupljenju, o žrtvovanju, o ciljevima glavnih junaka i o zamkama koje im stoje na putu. Opet kažem, žao mi je što sam izvornu verziju „Horle“ ili kako se tada scenarij zvao „Francuski projekat Marka Marjanovića“ prekrojio po mjeri tuđih savjeta kako bih upao u radionicu. Time sam stvorio jednoga bastarda koji sa mojim načinom pisanja ima više ili malo veze – ima veze ako govorimo o trokutu dečko-cura-dečko kao glavni junaci, eventualno o ljubomori koja je pokretač, no tek sada vidim kako bih mogao prerasti u „popujući film“ koji kritizira na jedan podmukao način i koji je prije svega „ziheraški“ – uzimamo narkomana koji je po svoj svojoj prilici antijunak, ali nama drag i moramo ga voliti, jer osim što je narkoman, on je i usamljen, odbačen i sa njime se moramo suživiti, a ljagu bacamo na licemjernog dilera/lidera koji je tu oličenje svih zala ispod ovoga neba.

„Francuski projekat M.M.“ bio je priča o jednom razredu koji odlazi na maturalac u Francusku. Tamo su Pepsi i Mari, koji su prekinuli netom prije maturalca radi Pepsijevog švaleraja, Figo i još dva lika koja se ističu od ostalih. Prve večeri naši maturanti naprave dar-mar po hotelu, te intervenira i policija koja njih petero trpa u maricu i odvodi u sred francuskihemigrantskih nereda koji bukte tom zemljom. Prosvjednici oslobađaju našu petorku iz marice, a kada ovi pitaju što se događa, emigranti će u njima prepoznati strance i tada će se izdvojiti velika gomila koja će proganjati naše maturante, a kada ih uhvate, linčovat će ih do smrti – prikazano na eksplicitnan i krvav način u stilu modernih francuskih horrora (Martyrs, Ils, Haute tension) kojima je taj scenarij trebao biti omaž - te počinje bitka za opstanak.

Njima je cilj stići do hotela, međutim kako nemaju pojma u kom smjeru su bili voženi, tako nemaju pojma ni gdje se trebaju vratiti. Jedan po jedan će padati, dok ne ostanu Pepsi, Mari I Figo.

Mari biva silovana do smrti. Pepsi joj prilazi, dok je ova na samrti, a ona mu kaže, na kraju: „ce n'est pas le français. (u prijevodu, odnosno, ovo sam prevodio sa hrvatskog na francuski, to znači: OVO NISU FRANCUZI!)

Međutim kako ona to govori na samrti i dosta nejasno, tako to Pepsi krivo protumači – i upravo će to krivo tumačenje biti presudno – u toj fazi još nisam znao kako bih to izveo, ali zamisao mi je bila da oni tu rečenicu totalno krivo protumače i misle da ih je umiruća Mari zapravo upozorila na nešto – možda na neku ulica, neki smjer, nešto što će ih ipak vratiti na pravi put – do hotela – i to se sasvim slučajno ispostavi tako – oni na osnovu toga pronalaze put do hotela – ali u toj fazi još nisam imao ideju* kako oni to pogrešno tumače Marine zadnje riječi.

Strada i Figo, a Pepsi koji umire zadnji, pred samim hotelom, od rulje koja ga je „iscipelarila do smrti“ iz svog samrtničkog pogleda vidi francusku zastavu na hotelu, no ona se u jednom trenutku pretvori u hrvatsku zastavu – kao da je ona bila omotana oko barjaka.

Kraj

I ovo mi je bilo super – htio sam reći kako takvi neredi su možda neizbježni u Hrvatskoj, kako su mladi kod nas najugroženija skupina ljudi (kao stranci u Francuskoj), te kako će neredi možda jednog dana doći i kod nas, ali sam u filmu htio reći kako će kod nas možda doći i vrijeme da se snimaju slični slasheri kako je to slučaj svugdje u Europi trenutno – mali, simpatični krvavi horror kakvi kod nas nisu običaji da se snimaju. Govori se da su i „stranci strancima stranci“ – ali sam htio napraviti ono što je trend u euro-horrorima sa krajem koji daje na razmišljanje – da li su oni u Francuskoj ili ta zastava, u ovome slučaju, upozorava na nešto drugo – na nešto što može doći, ili je prikaz da i u Hrvatskoj se vodi jedan tihi rat u kojoj su najugroženija skupina – mladi.

Evo, žao mi je što nemam vizije oko „Horle“ i što sam se pogubio u svemu tome što ste mi savjetovali, žao mi je, Uredniče, ako sam protratio Vaše vrijeme, volju i povjerenje koju ste mi iskazali, ali jednostavno ovakva „socijalna“ „Horla“ nije za mene, ovo je bilo izvorno, samo što sam ja htio nešto umjetničko – možda nije umjetničko i možda je čisti trash, ali ipak je bilo moje, a ovo, mislim na „Horlu“, je za mene preveliki zalogaj koji ja ne znam napisati.

 

A možda imate odgovor na ovo, kao na verziju "Horle" izvornu, i možda ne bi bilo loše se pozabaviti ni sa ovom idejom - jer tu sam imao viziju, a mislim da je to najbitnije.

Evo, okačena je ona izvorna verzija sinopsisa* iz kojega je nastala "Horla", dok je taj sinopsis* imao ime "Unique projet français." Stvar je ovdje poprilično jednostavna, želio sam napisati jedan horror scenarij*, nalik na one horrore koji su sada popularni u Europi, prvenstveno Francuskoj, ali i u Velikoj Britaniji ima primjera, čak i u Srbiji se nešto snima, koji su više nasilni nego strašni. Naravno, ovdje nasilje nije "šok radi šoka" - ovdje jasno mogu izraziti svoje želje i svoje vizije vezane za ovaj scenarij. Želja mi je bila napraviti metaforičnu priču o stradavanju mladih u Hrvatskoj, na sve prisutno ulično nasilje i bullying, na huliganizam na našim ulicama i to pokazati dosta zorno - ali htio sam prije svega napraviti metaforu i naše žrtve smjestiti u državu koja je meni postala inspiracija radi dvije stvari - emigrantskih nereda i tzv. novog vala francuskih horror. Tako da osim "survivor" filma imamo i jednu paralelu o položaju mladog čovjeka u Hrvatskoj. Mislim, sve ovo se moglo, a i događa se, i u Hrvatskoj, no tu bih volio spomenuti i sam kraj. Iako ja ne volim biti kritičar, posebno onoga što je meni slabo poznato ili što mi je potpuno strano - na prijedlog korisnika Tajfuna, odlučio sam kraj malo i promijeniti. Naime, umjesto da zadnji preživjeli vidi francusku zastavu kako se transformira u Hrvatsku - čime sam ja želio reći da je Hrvatska mladome čovjeku jedna maćehinska zemlja, na već spomenuti prijedlog korisnika Tajfuna kraj sam ovako razradio - posljednji preživjeli, nakon što zadobije rane na vratu od kojih postaje nijem, nalazi na hrvatsko veleposlanstvo i želi ući u njega. No, kako samo "mrmlja" i ne može govoriti, ljudi na straži zaključe da je to "samo jedan stranac" i ne puštaju ga unutra- radi čega on pogiba pod novim naletom huligana.

 

Ovo smatram bitnim jer se može povući još jedna zanimljiva stvar - kada čovjek izgubi svoj jezik, kao jedno od glavnih obilježja vlastitog identiteta, on postaje jedna bezlična masa koga i njegovi zemljaci više ne prepoznaju već doživljavaju kao stranca. Ovo može biti i pouka da jednom globalizacijom i sve većom integracijom u različite saveze, gubimo dio po dio svoga identiteta, a kada se izgubi onaj najvažniji - jezik - onda je identitet u potpunosti izgubljen i ne prepoznajemo se više ni međusobno, te smo jedan drugome stranci. Volio bih povući paralele između Hrvatske i Francuske, one filmske i one druge - a volio bih kada bi se provukla i poruka da slični neredi u ovoj nesređenoj zemlji su itekako mogući i vjerojatni, te, ono što uporno ponavljam, da su žrtve najčešće mladi ljudi kojima nije dana nikakva prilika - samo što to pokazuje na jedan "gore" način. O ovome projektu ja razmišljam kao o horror filmu kakvi se snima u europskim zemljama, međutim tu poruku na kojoj ja neprestano inzistiram - o tome kako stradaju mladi i kako je čitav film, kakav god on bio, preneseno značenje da u Hrvatskoj se vodi jedan "tihi rat" koji bi mogao jednom i buknuti u one razmjere etničkih nemira - volio bih zadržati, kao i o gubitku identiteta hrvatske u europskim integracijama i do čega bi to dovelo, posebno kroz zadnju scenu kada junak ne može pričati.

 

NAravno, sve ovo treba dobro razraditi i još uvijek je pola toga nedefinirano, a volio bih jedan "pametan survivor horror film." Ali o detaljima naknadno...

 

I volio bih spomenuti da sam sinopsis ima i dvije rupe na koje me je upozorio kolega Tajfun, jednu sam primijećivao, drugu nisam - naime i sam sam bio svjestan da je odlazak na maturalac u Francusku za vrijeme nereda u toj zemlji malo naivna stvar, ali treba uzeti u obzir da se granice ne zatvaraju i da je to moglo iskrsnuti čak u taj jedan-dva dana putovanja busom, naravno, ako uzmemo u obzir da se prije "kuhalo" te da je jedan incident prelio čašu - ovdje se dvoumim da li da naši junaci budu ta kap koja prelijeva čašu ili ne. NAravno, oni su mogli samo prijeći preko granice, odsjesti u hotelu koji nije njihova destinacija i već ujutro imati naredbu da se vrate kućama - mislim da bi se ovo dalo srediti - ili je ta pokrajina u kojoj su neredi bila "samo na putu" njihovom odlasku na unaprijed dogovoreno mjesto gdje su trebali odsjesti, ali im se to prepriječilo. Mislim da ovo jest problem, ali da nije nemoguć, da se da prilagoditi nastaloj situaciji, posebno ako su neredi krenuli par dana prije putovanja ili kada su već krenuli na put - a opet ponavljam, sumnjam da se zatvaraju granice i da se obustavljaju turistička putovanja, a sama kulminacija se mogla dogoditi ekspresno, dok je prije nje moglo postojati razdoblje koje ju je uvjetovalo. Kolega Tajfun mi je skrenuo pozornost da oni nisu morali završiti u marici, tj. da je to nerealno - ja sam na "pol-pol" sa time, ako su napravili velike nerede u hotelu (zapalili sobu), mogla je intervenirati i policija, a ako su se potukli sa njom, mogla ih je i privesti, time više ako se nisu dali maturanti smiriti. No, može se pronaći nekakav drugi način da završe u neredima - u ovome sinopsisu* oni su sami izazvali situaciju koja ih je odvela u nerede svojim divljanjem i to bih volio da ostane i ubuduće, da sami stvore uvjete koji će ih odvesti u grotlo nereda.

Pozdrav! Evo opet se ja javljam, jer ideja* za scenarij* u meni stalno se mijenja i mijenja, tako da jednostavno još nemam čvrsti kostur koji je neophodan za daljnji razvitak ideje* u sinopsis*, a kamoli scenarij.

 

Nekako mi se ova druga (ili treća), da budem precizniji izvorna verzija "Horle" ili "Francuskog projekta" čini previše slična onom novom valu francuskih horrora, kao da ta ideja je wannabe scenarij koji se želi nastaviti na tradiciju nečega što nije domaće, nečega što je strano.

 

Vas pitam da li to može tako funkcionirati? 

 

Samo primjećujem sada da je "Horla", iako još nenapisana, jedna u nizu francuskih horrora koji u sebi obavezno imaju emigrantske nerede - pa ne znam koliko je to opravdano sa mojom idejom, budući da mi živimo i pišemo scenarij u Hrvatskoj.

 

Stavljanje radnje u Hrvatsku bi bilo "pripitomljavanje strane ideje" ili plagijat, a ne znam kako bi to funkcioniralo sa Francuskom!

 

Vratio sam se i onoj ideji* "Horle" koju sam prvu poslao - ma da pojednostavim sve - moja izvorna ideja je bila prikazati grupu ljudi u neredima, za koje se cijelo vrijeme misli da su u Francuskoj, sve do kraja kada se objelodani da se to događa u Hrvatskoj. Sada, iskreno, ne znam način na koji da to pokažem - mislio sam da će mi nelinearna naracija "sakriti Hrvatsku" i zato sam uveo lika narkomana iz čijega unutarnjeg POV gledamo stvari, pokušao sam i sa metaforom na cijeli film - ali nikako ne mogu dobiti ono što je bila moja ideja - survivor film koji se naizgled događa u Francuskoj, sa krajem koji pokazuje da je to (možda) bilo i u Hrvatskoj, e tu trebam pomoć - a mislim da je ova ideja ona nit koja spaja obje verzije "Horle" - samo ostaju pitanja : kako prikriti Hrvatsku, da li to uopće i napraviti, da li napraviti metaforu ili povući jasne paralele ili ići na tragu novih francuskih horrora, a time se gubi onaj epitet "domaći film", a ako se samo prepiše radnja - to je plagijat. Mislim da sam išao dobrom stranom što se tiče jezika i identiteta u najnovijoj verziji, ali ako to izuzmemo ostaje jedan obični, krvavi horror, a jasno sam napisao koja je moja poruka i na što ciljam.

Hm... ne znam odakle da počnem... Korny, u nekoliko vaših odgovora na moj zadnji komentar nalazi se toliko različitih, najčešće dobrih, ponekad dvojbenih, ali povremeno i međusobno isključivih ideja*, da mi je teško predložiti vam koji bi smjer bio najbolji. Oko nekih stvari morali biste se sami odlučiti, jer ni jedna predložena koncepcija nije sama po sebi loša, naravno - uz neke korekcije i dorade. Hajdemo onda od općenitijeg prema posebnijem! Najopćenitiji izbor pred kojim se nalazite jest ovaj: napisati scenarij* za upravo onakav film kakav želite, neovisno od bilo kakvih realnih produkcijskih ograničenja, te u tom procesu nešto naučiti o načelima filmske dramaturgije, ne obazirući se na činjenicu da takav scenarij možda neće imati nikakve realne šanse za realizaciju. Ili - napisati scenarij koji možda neće biti vaš idealni žanrovski i produkcijski izbor, ali koji će ipak odražavati vaše preokupacije i imati šansu biti realiziran u Hrvatskoj u trenutnoj produkcijskoj situaciji. Ja se doista ne bih opredjeljivao u ovoj dilemi i ne znam što je bolje za vas. To ovisi o vašoj procjeni. Konkretno, scenarij o neredima u Francuskoj spada u onu prvu kategoriju, a sve ostale varijante u drugu.

 

Sada se okrenimo specifičnijim dilemama, vezanima uz tematske ciljeve! Prije svega, istaknuli ste dvije potencijalne teme: mladog čovjeka kao najugroženiju kategoriju u nas, te pretpostavku da su ljudi spremni na svakojako divljaštvo i vandalizam ukoliko se za to ukaže prilika. U "francuskom" sinopsisu* ta su dva tematska cilja u dosta neobičnom, možda i kontradiktornom međusobnom odnosu: mladi su ugroženi u poretku koji oblikuje politička elita, dakle stariji, a divljaštvo i vandalizam koriste upravo mladi protiv mladih, domaći protiv stranaca. Pogledajmo kako to funkcionira u "hrvatskoj" verziji! Studentski bunt se pretvara u nasilje zbog incidenta koji je proizvela pretjerana policijska reakcija. Dakle, studenti se opravdano bune, ili - ako možda i ne sasvim opravdano, onda svakako zbog principjelnih i idealističkih razloga, a onda iznenada skreću u divljaštvo i vandalizam jer im se ukazala prilika! Ono što želim reći jest da bi se studenti doista mogli, pod određenim okolnostima, okrenuti nasilju, no to onda ne bi govorilo o sklonosti svakoga da se prepusti divljaštvu ako mu se pruži prilika, već o tragičnom lancu događaja koji je, u ishodištu, uzrokovala nebriga društva za mladu populaciju. S druge strane, kada bi se radilo o nekakvom slučajnom uzorku populacije, nekoj grupi mlađih i starijih, nevezanih nekim zajedničkim ciljem, pa kada bi takva grupa skrenula u nasilje, bilo međusobno, bilo upereno protiv nekog trećeg, tada bismo mogli govoriti o motivu divljaštva i vandalizma u koje svatko može zapasti. Shvaćate li razliku? Zaključak je da se i tu trebate odlučiti, tj. očistiti scenarij od onih motiva koje je teško "spariti". Ili, kao što sam vam već ranije savjetovao, nemojte pokušavati strpati sve u jedan scenarij.

 

A sada, sasvim konkretno: koje priče možete ispričati, ako filtriramo suvišno? Prvo, možete ispričati onu "francusku" priču, koja bi bila posveta francuskom horror slasheru, a ujedno i priča o preživljavanju trojke prijatelja koji kroz akciju redefiniraju vlastite odnose i pojedinačne identitete. Taj film nećete uskoro vidjeti snimljen, ali vam ga može biti vrlo zabavno pisati, a meni mentorirati. Tu priču moguće je ispričati (djelomično) i iz Figove perspektive, pa unijeti njegove narkomanske halucinacije i ideju* da on jednu stvarnost zamjenjuje za drugu, ali ta zamjena ne bi smjela biti na liniji Francuska-Hrvatska, jer bi to bilo previše nategnuto. Naime, teško ćete uvjeriti gledatelja da netko Zagreb i njegove građane može vidjeti kao Pariz i ljude koji govore francuski, pa makar bio totalno urokan. Drugo, možete ispričati priču koja bi bila negdje na tragu mog prethodnog komentara. Ono što vam se nije svidjelo u toj varijanti jest "popujući film koji kritizira na jedan podmukao način i koji je prije svega „ziheraški“ – uzimamo narkomana koji je po svoj svojoj prilici antijunak, ali nama drag i moramo ga voliti, jer osim što je narkoman, on je i usamljen, odbačen i sa njime se moramo suživiti, a ljagu bacamo na licemjernog dilera/lidera koji je tu oličenje svih zala ispod ovoga neba." Izreka kaže: "Bog je u detalju", tj. sve je pitanje nijanse. Ni jedan lik ne mora biti crno-bijel, pa tako ni Figo ne mora biti samo jadan, usamljen i simpatičan narkoman, kao što i diler ne mora biti monstrum i oličenje svih zala. Diler može biti doista idealistički studentski vođa, koji je u svojoj prošlosti bio i preprodavač droge. On nije ni samo dobar ni samo pokvaren, iako je radio i zle stvari, on je jednostavno kompleksna osoba. A kompleksan je i Figo, koji je sposoban za nasilje. No, ta podešavanja nijansi ostavimo za kasnije, ako ćete krenuti ovim putem. Meni osobno je to najzanimljivija verzija s najviše potencijala za realizaciju, ali nemojte moje mišljenje uzeti zdravo za gotovo, jer vi i ja gledamo iz optike različitih generacija. Treće, možete napisati scenarij za slasher koji se događa u Zagrebu za vrijeme studentskih nemira. Razlika između prethodnog i ovog filma bila bi u žanru i u tematskim ciljevima. Studentski bunt u ovoj verziji bio bi samo pozadina i ne bi se direktno tematizirao. Iz nekoliko detalja bilo bi jasno da se studenti bune protiv korumpirane vlade (par inserata iz TV emisija ili sl.), pa bi i svo nasilje koje bi film proizveo moglo stati pod tu metaforičku kapu društvene i političke deformacije koja rađa nasilje, no na konkretnoj razini priča bi govorila o sličnoj temi kao u "francuskoj" verziji: preživljavanje trojke prijatelja, koji imaju svoju zajedničku "povijest", u situaciji "neprijateljskog teritorija". Moj bi prijedlog za tu varijantu bio da se grupe patoloških mladih nasilnika, sličnih onima koji su ubili Luku Ritza, infiltriraju u masu studenata nakon što demonstracije eskaliraju. Takva jedna grupa počne proganjati i zarobi našu trojku, te ih potom muči. Činjenica da Figo kasnije ubije bivšeg dilera, u ovoj varijanti postaje još jača i kompleksnija, jer diler je trenutno doista pozitivan tip s lošom prošlošću, no ipak pada u činu koji i njega i Figa čini žrtvom, iako mnogo pokvareniji tipovi, poput već spomenutih nasilnika, ostaju nekažnjeni. I ovo je vrlo zanimljiva i atraktivna priča, k tome još neka vrsta inovacije na našim prostorima, autorski hrabra, a i politički provokativna. Nije nemoguće da bi bila realizirana, iako, poznavajući situaciju, mislim da za to trenutno nema previše šanse, osim ako je redateljski ne bi prihvatio netko kao Kristijan Milić, tko ima i dobre reference i žanrovski pedigre.

 

Da zaključim: razmislite, izaberite, pa da krenemo određenim pravcem!

Poštovani Uredniče

Pažljivo sam pročitao Vaš komentar i da Vam budem iskren razmišljam o te tri potencijalne verzije koje ste mi iznijeli. Iskreno, trebat će mi vremena da se odlučim koju verziju izabrati i mislim da moja ideja* polako se razvija iz dana u dan. Prvo i osnovno, moram Vam reći da sam odustao od verzije gdje Figo miješa Francusku i Hrvatsku, i sam sam shvatio da je to prevelika igra sa tim relacijama koju gledatelj ne bi shvatio i koja bi bila glupa ukoliko se bude temeljila samo na tome, samo na toj pogrešci percepcije. Drugo, "francuska" verzija bi ipak bila komplicirana i sam sam svjestan da ne možemo pokazati "Francusku" u Hrvatskoj tj. da ne možemo toliko dobro sakriti Hrvatsku da bih ja pokazao Francusku, ako se držimo moje zadnje verzije gdje Figo nije narkoman i gdje svi padaju kao žrtve francuskih nasilnika. Mislim da je bolje radi svega maknuti Francusku iz ove priče jer mi donosi puno glavobolja nego same koristi. Treće - razmišljao sam o povratku na svoju staru verziju gdje je centralni lik ipak Figo koji pokreće čitav lanac događaja, onu verziju o iskupljenju, o žrtvi, o Figu kao o narkomanu koji pokreće čitavu priču i čitav lanac nesretnih događaja, o ljubavnom trokutu i o, kako sam to napisao, dileru koji predstavlja "licemjernost vodećih struktura." Četvrto - nakon sedam napisanih scenarija* i nuđenja različitim producetskim kućama, ja sam gotovo izgubio nadu da će nešto ovakvo biti snimljeno kod nas u dogledno vrijeme, što radi žanra, što radi ekonomske krize na koju me upozoravaju mnogi producenti. Iako neću lagati i govoriti kako mi nije cilj da nešto moje bude i snimljeno, gledam realno i razmišljam da li nakon toliko napisanih scenarija trebam se "prilagođavati" onome što se "prodaje" ili pisati ono što volim. Ako maknemo pretencioznost ideje* onoga što sam ja zvao "narko-rashomon" i da Figo brka Francusku i Hrvatsku - vratio bih se jednoj jednostavnoj ideji* - o troje tinejdžera u neredima, u nekakvoj opasnosti koja im prijeti, iz koje se oni pokušavaju izvući. Mislim da bi trebali krenuti od te ideje, od toga kamena temeljca, koji se može staviti u drugu ili treću verziju onoga što ste Vi predložili. Odnosno, drugim riječima "pripitomiti" onu "francusku" verziju Hrvatskoj i tu graditi priču - jednostavno, o golom preživljavanju malene grupice ljudi u nekoj neposrednoj opasnosti kojom su oni okruženi i iz koje se pokušavaju izvući. Ne znam koliko je tu pametno i koliko je dobro uvoditi Figa kao centralni lik - čime se vraćamo na verziju "Horle 1" - iako mi se to niti ne čini loše na jednu ruku. Dvoumim se između druge i treće verzije, ali prva mi se čini prekompleksa za mene i volio bih je maksimalno pojednostaviti, druga mi je pak "prelagana" i već viđena, bez ikakvog daška originalnosti ili nečega gdje bih ja mogao staviti svoj autorski pečat. Vjerojatno je i Vama poznata kreativna kriza - e ja mislim da je i ona sada i mene zahvatila i da sam možda ja išao linijom manjeg otpora, jer sam se uplašio "Horle 1" i, to stalno ponavljam, vičem kako mi ju je nemoguće izvesti. Mislim da je dobro što sam ovo spomenuo, jer i to je dio procesa pri pisanju scenarija koji zahvaća sve one koji se bave time. Radi svega ovoga mislim da bi najbolje bilo da još razmislim, kontaktiram Kristijana Milića čiji kontakt imam, čekam da prođe ova blokada u vezi scenarija i iskreno, više nego ikada, trebao bih i Vaš savjet što i kako dalje - jer sam se malo pogubio u ovoj priči i koliko god pokušavao, ne mogu se postaviti na noge da je ispričam - ali iskreno vjerujem, kada kriza prođe, da bih se mogao vratiti i drugoj verziji koju ste Vi spomenuli, gdje je centralni lik Figo, te da ispričam priču o njemu. Sada, da Vas ne zavaravam, još nemam ideju*. A iz svoga iskustva ću Vam reći da scenarije* pišem jako dugo, po pola godine i duže, dok nisam sasvim zadovoljan njima. 

 

Da zaključim: trebat će mi vremena da sve posložim i da mi se vrati inspiracija koje sada nemam, jer mislim da bih radio na silu, ali kada sve sagledam - druga verzija mi se čini kao najveći izazov i sa njom sam došao na radionicu. Ipak, neću Vas lagati i zavlačiti, sada je nastupila kreativna kriza i jednostavno nemam elana. Povratak slasheru mislim da je bila linija manjeg otpora, jer sam za njega imao razrađenu cijelu priču.

Ova radionica će na neko vrijeme biti zamrznuta zbog privremene spriječenosti Kornyja da joj se posveti. Molim korisnike za razumijevanje, a u međuvremenu sve zainteresirane upućujem na susjednu radionicu Staza života.
RADIONICA JE DEFINITIVNO PREKINUTA ZBOG BOLESTI KORISNIKA, TE SE VIŠE NEĆE NASTAVITI.



. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .