Zašto je važno pravilno formatirati scenarij*?

Svi znamo da dobra ambalaža ne može spasiti loš proizvod, pa tako ni pravilno formatiran scenarij ne može prodati nekvalitetan sadržaj. No, s druge strane, nepravilno formatiran scenarij može otežati čitanje i tako umanjiti šansu da filmska priča bude optimalno doživljena od strane čitatelja. Osim toga, samo scenarij standardiziranog formata može se procijeniti u odnosu na planirano trajanje filma, pri čemu je uobičajena formula pri prosječnoj gustoći dijaloga: 1 str. scenarija* = 1 minuta filma.

Iako je u Hrvatskoj tolerancija prema nepravilnom formatiranju još uvijek znatna, autori koji apliciraju na inozemne fondove ili koprodukcijske institucije trebali bi znati da nepravilno formatiran scenarij često neće ni biti uzet u razmatranje. Svojevremeno smo imali priliku čitati recenzije nekolicine domaćih scenarija od strane zapadnoevropskog filmskog agenta kojega je angažirala jedna naša producentska kuća, a većina recenzija započinjala je upravo primjedbama u vezi formatiranja.

Specijalizirani softver ili "kućna radinost"?

Specijalizirani tekst-procesori za formatiranje scenarija (Final Draft, Page2Stage, Movie Magic Screenwriter i dr.) pružaju udobnost pisanja pri kojoj ne morate razmišljati o parametrima formata, već se ti parametri automatski nude i apliciraju. Većinu takvih tekst-procesora možete uplatiti i odmah skinuti s interneta, naravno ako ste vlasnik neke od poznatijih kreditnih kartica. Page2Stage možete skinuti besplatno, a on jedini ima i hrvatsku inačicu programa, što znači da neke template (obrasce) koji se inače automatski nude na engleskom (za NOĆ, DAN, PRETAPANJE i sl.) nećete morati brisati i iznova pisati na hrvatskom jeziku.

Iako svaki program za formatiranje scenarija nudi mogućnost da tekst otisnete na pisaču, ponekad ćete poželjeti svoj scenarij samo proslijediti e-mailom na željenu adresu. U tom slučaju primatelj na svom računalu mora imati isti specijalizirani program u kojemu ste pisali scenarij, ili svoj scenarij prije slanja morate spremiti u "rtf" formatu, što svaki bolji tekst-procesor nudi kao opciju. Kada u nekom univerzalnom tekst-procesoru (npr. Wordu) otvorite tekst "preveden" u "rtf" format, najčešće ćete dobiti pogrešan prikaz naših slova č, ć, š, ž i đ. To možete jednostavno i brzo ispraviti opcijom "find-replace" u "edit" izborniku, i to na sljedeći način: selektirajte slovo koje želite ispraviti i otvorite opciju "find-replace"; slovo koje treba mijenjati već će biti uneseno u liniju za nalaženje, a vi još samo morate unijeti zamjensko slovo u liniju za zamjenu i pokrenuti proces s opcijom "replace all".

Ako ne želite kupovati specijalizirani softver, već scenarij kanite napisati u svom univerzalnom tekst-procesoru, tada je poželjno formatirati neki od "stilova" pisanja, koji se obično nude u izborniku "format", i to prema specifičnim parametrima za pisanje scenarija, o kojima će biti riječi u narednim odjeljcima.

Izbor fonta

Scenarij se piše isključivo fontom "courier", tj. "courier new", veličine 12. Radi se o neproporcionalnom fontu kod kojega svako slovo zauzima jednak prostor, za razliku od proporcionalnog fonta (npr. "times new roman"), kod kojega je, primjerice, "i" uže od "m". Stoga će scenarij pisan u "courieru" imati uvijek jednak broj slovnih mjesta po retku, a to će pomoći čitatelju (uz ostale standardizirane parametre) da lakše procijeni vremenske proporcije scenarija.

Masna slova (bold), kosa slova (kurziv, italics) i podvlake (underline) ne pripadaju profesionalno formatiranom scenariju*.

Zaglavlje scene

Svaki scenarij je podijeljen na niz scena, pri čemu pojedinu scenu objedinjuje zajednička lokacija/prostor i doba dana. Svaka promjena jednog od ta dva parametra čini novu scenu.

Scena počinje zaglavljem u kojemu stoji naznaka radi li se o interijeru ili eksterijeru, naziv lokacije, te doba dana. Primjerice:

INT. MARIJIN STAN - DAN

Ili:

EXT. ULICA U PREDGRAĐU - NOĆ

Specifičnije naznake doba dana (sumrak, zora, jutro, poslijepodne i sl.), unose se samo ako su posebno važne u kontekstu scene.

Brojčani parametri formatirane stranica scenarija

Tipična stranica scenarija izgleda ovako: (VAŽNA NAPOMENA: U svim sljedećim primjerima na ovoj stranici razmak između odjeljaka, zbog softverskih ograničenja, ne odgovara ispravnom formatu koji bi trebao iznositi 1 slobodni redak.)

INT. SUTERENSKI HODNIK ZGRADE - DAN


RUŽICA SLAVUJ (37), ozbiljna žena brižnog izraza lica i neskriveno prosijede kose, spusti se oprezno stepenicama u suterenski hodnik. Zidovi su puni mrlja od vlage, a žbuka se posvuda ljušti.

Ružica zastane pred starim vratima od nelakiranog drveta, te pokuca. Usput pomiriše zrak s gadljivim izrazom lica.

Vrata odškrine CRNIĆ (40), bljedoliki, mršavi i neobrijani muškarac, uznemireno gledajući u Ružicu. Ona se malo odmakne.

RUŽICA Gospodine Crnić... To sam ja.

Crnić ne reagira, samo viri kroz vrata.

RUŽICA (OPET) Ružica Slavuj, iz Centra za socijalnu skrb.

CRNIĆ Gdje su oni drugi?

RUŽICA Koji drugi? Nema drugih. Dajte, pustite me da uđem!

Crnić se nevoljko odmakne od vrata i propusti Ružicu u stan.

INT. CRNIĆEV STAN - DAN

Ružica oprezno korača kroz polumrak sobe, zakrčene hrpama starih novina i ispreturanim namještajem.

RUŽICA Hoćete upaliti svjetlo, molim vas!

CRNIĆ (sebi u bradu) Svjetlo... Šta će joj svjetlo!

Crnić požuri do prozora i razgrne stare plišane zavjese sa suterenskog prozora, zagrađenog rešetkama.

CRNIĆ (OPET) Evo vam svjetla, tu je svjetlo, ne treba vam elektrika! Jel ima svjetla? Ima!

Ružica pogleda oko sebe. Sa stropa visi gola žarulja, zamotana u alu-foliju. S dvaju stolnih lampi skinuto je sjenilo, a žarulje su također omotane folijom.
Svaka pravilno formatirana stranica scenarija treba imati sljedeće brojčane parametre: gornja margina: 1,8 - 2,6 cm ; donja margina: 1,25 - 3,75 cm ; lijeva margina opisnog teksta: 3,17 - 5,0 cm ; desna margina opisnog teksta: 2,5 - 3,17 cm ; lijeva margina imena lika: 9,25 cm ; desna margina imena lika: 7,5 cm ; lijeva margina dijaloga: 7,5 cm ; desna margina dijaloga: 5,75 cm ; između zaglavlja scene i opisnog teksta, kao i između opisnog teksta i dijaloga, stavlja se 1 redak razmaka.

Ostali parametri

a.) U zagradi ispod imena lika dozvoljeno je opisno navesti način na koji lik izgovara dijalog, primjerice:
                      CRNIĆ
                (sebi u bradu)
          Svjetlo... Šta će joj svjetlo!
Ili:
                      MARIJA
                (ironično)
          Baš si krasan!
Ili, kada je u sceni više likova, a iz dijaloga se ne može razaznati kome se govornik obraća:
                      TOMISLAV
                (Mariji)
          A i ti bi mogla malo pospremiti!
Navodi ove vrste mogu se pojavljivati i više puta unutar dijaloga pojedinog lika:
                      TOMISLAV
          Pusti me, ne želim se opet svađati!
                (okrenuvši se prema 
               prolaznicima)
          A vi, što gledate! Nije vam ovo 
          kino!
                (ponovo prema Mariji)
          Hoćeš ti tu stajati do navečer?
Međutim, s upotrebom ovakvih navoda treba biti umjeren i unositi ih samo kad je to nužno za razumijevanje konteksta, jer upute glumcima, u načelu, dio su redateljskog a ne scenarističkog posla.

b.) Kada se lik prvi put pojavljuje u scenariju, navodi se velikim slovima. Time je čitatelju (redatelju, producentu) olakšan pregled svih likova, tj. glumačkih uloga u budućem filmu. Marginalni likovi koji nemaju dijaloga, a koje najčešće igraju statisti, ne navode se velikim slovima pri prvom pojavljivanju.

c.) Donedavno je vrijedilo pravilo da se i značajni zvukovi, koji nisu posljedica vidljive radnje, pišu velikim slovima. Primjerice:
Darko se sakrije iza ugla i nasloni na zid.
PUCANJ PIŠTOLJA! Darko oprezno proviri u dvorište i ugleda 
siluetu čovjeka koji trči kroz vežu prema ulici. Uskoro se 
začuje i CVILJENJE AUTOMOBILSKIH GUMA. 
Navođenje zvukova velikim slovima trebalo bi pomoći montažeru zvuka da pripremi potrebne tonske zapise. Međutim, u posljednje vrijeme ovo pravilo se napušta, a montažer zvuka ionako se ravna prema redateljevoj knjizi snimanja, a ne prema scenariju, pa stoga ovakvo isticanje zvukova nije nužno.

Poneki (uglavnom američki) scenaristi velikim slovima pišu svaku riječ koju žele istaknuti, uključujući i rekvizitu, ključne riječi ugođaja, pokrete likova i sl., no takva praksa, prema našem mišljenju, unosi zbrku i otežava čitanje.

d.) Kada neki lik govori, ali se pritom ne vidi u kadru, jer govori, primjerice, iz druge prostorije, ili se njegov glas čuje preko telefona, uz njegovo se ime u zagradi stavlja naznaka OFF ili O.S., što u oba slučaja znači "off screen", doslovno - "izvan ekrana", tj. "izvan kadra". Primjerice:
                      MARKO
                (dovikujući)
          Ima li pive?


LUKA (O.S.) Kako bi je bilo kad si jučer sve popio!
e.) Kada čujemo glas lika ili pripovjedača koji nije fizički prisutan u sceni, tj. kada on govori iz nekog drugog (udaljenog) prostora i/ili vremena, ne nužno određenog, ili kada se radi o tzv. unutarnjem monologu lika koji je prisutan u sceni, njegov govor se naznačuje kraticom V.O. (engl. "voice over", doslovni prijevod: "glas preko").

Primjerice, govor pripovjedača koji se ne pojavljuje kao lik u filmu:
EXT. ZAGORSKO SELO - DAN


Pogled iz zraka na tridesetak seoskih kuća s dvorištima, poredanih uz škrto asfaltiranu zablaćenu cestu.

Niz gipsanih lavljih glava na ogradama, viđenih po dubini.

Mačak skoči iz vrebajučeg položaja i uleti u štalu kroz rupu u drvenim vratima.

PRIPOVJEDAČ (V.O.) U jednom od slikovitih sela Hrvatskog Zagorja, u kojemu su svaku ogradu krasile gipsane glave hrvatskih lavova, živio je ponosni izumitelj ekološke mišolovke za bezbolni mišomor, Martin Čvorčić.
Ili, govor lika koji je prisutan u sceni, ali govori iz nekog drugog (kasnijeg) vremena:
INT./EXT. GORANOV AUTO -- DAN


Goran vozi autoputom i pjevuši neku pjesmu koja se čuje s radija.

GORAN (V.O.) Dok sam toga jutra vozio prema moru, još nisam znao da će za nekoliko sati moj život upasti u kozmičku crnu rupu koja će me bespovratno preseliti u novu dimenziju, dimenziju nesretno zaljubljenih.
Ili, govor lika koji je prisutan u jednoj sceni, a zatim se u sljedeću (i druge) scene prenosi samo njegov glas:
INT. SVEUČILIŠNA PREDAVAONICA -- DAN


Sredovječni profesor stoji pred velikom pločom na kojoj je nacrtana skica ljudskog mozga.

PROFESOR Prosječni ljudski mozak ima oko 13 milijardi neurona koji svi imaju sposobnost međusobnog povezivanja.

INT. KOMIN STAN -- DAN

KOMA (15) leži trbuhom i nogama na krevetu, a laktovima na tepihu, zombijevski umrtvljen "nintendo" igricom koju opslužuje prstima preko džepne igraće konzole.

PROFESOR (V.O.) Međutim, ako se ne opskrbljuju korisnim vanjskim podražajima, neuroni ostaju nepovezani i propadaju.

Komine zakrvavljene oči, tupi pogled i podočnjaci.

PROFESOR (OPET)(V.O.) Propadanje neurona je nepovratno i rezultira umanjenim intelektualnim sposobnostima.
Ili, govor lika koji se nalazi u sceni, ali se javlja svojim unutarnjim glasom, tj. - kao što se uobičajilo reći - unutarnjim monologom:
INT. BUCKIN STAN -- DAN


Bucka sjedi sama za kuhinjskim stolom, glave poduprte dlanovima, zureći u napunjenu plastičnu vrećicu pred sobom.

BUCKA (V.O.) Znam da sam debela, ne morate me svi tako gledati! Uzet ću samo jednu štangicu, ostalo ću baciti! Časna riječ! (Podignuvši prstom rub vrećice) Joj, ali ne smijem baciti ovako u ambalaži, jer... kasnije ću to pojesti iz kante, znam ja sebe... Moram razmotati svaku štangicu i zgnječiti je s onim korama od luka u kanti!
(*U hrvatskoj inačici programa Page2Stage prevoditelj je preveo ove skraćenice, pa se tako umjesto O.S. nudi I.K. (izvan kadra), a umjesto V.O. nudi se G.P. (glas preko). No budući da te hrvatske skraćenice (još) nisu prihvaćene u praksi, smatramo da je bolje držati se engleskih, tj. internacionalnih skraćenica.)

U profesionalno formatiranim scenarijima*, pogotovo američkim, mogu se uočiti još dva tipa navoda:

f.) Kada jedan lik govori dvaput ili više puta uzastopce bez replike drugog lika, uz njegovo se ime u zagradi navodi OPET (engl. CONT'D, skraćeno od continued = nastavljen), primjerice:
                            RUŽICA
          Gospodine Crnić... To sam ja. 
  

Crnić ne reagira, samo viri kroz vrata.

RUŽICA (OPET) Ružica Slavuj, iz Centra za socijalnu skrb.
Ovakva naznaka trebala bi pomoći glumcima na čitačim probama da se brže snađu prilikom čitanja dijaloga, no u nas se rjeđe koristi.

g.) Kada se dijalog jednog lika nastavlja bez prekida na sljedećoj stranici, to se može naznačiti riječima JOŠ (engl. MORE) i OPET, primjerice:
                      RUŽICA
          Gospodine Crnić, o meni ovisi hoće li 
          vam država oduzeti Vinku.  


(JOŠ)

----------prijelom stranice-----------

RUŽICA (OPET) Prošli tjedan sam vam rekla da dijete ne može živjeti u takvim uvjetima. Gdje je ona?


h.) U pravilu, scene se u scenariju ne numeriraju (to je obaveza u knjizi snimanja).

i.) Opisi pokreta kamere, planova i kutova snimanja u načelu ne spadaju u scenarij iz najmanje dva razloga: a) Pokreti kamere, planovi i kutovi snimanja u redateljevoj su ingerenciji, pa bi se radilo o uzaludnom trudu, pa i pretencioznosti scenarista; iznimku donekle čine scenariji* u kojima je scenarist ujedno i redatelj, ali i tamo navedeni opisi mogu biti prihvatljivi samo ako bitno pridonose razumijevanju scene, tj. njenog ugođaja b) Opisi parametara snimanja ometaju tečnost čitanja i prohodnost scenarija.

j.) Manji prekidi vremenskog kontinuiteta unutar iste scene (tzv. elipse), kao i promjene mikrolokacije, u pravilu se naznačuju skokom u novi odjeljak i tranzicijskom naznakom REZ NA: ili PRETAPANJE NA:. Primjerice, vremenski skok od nekoliko minuta do nekoliko sati, pri čemu se ne mijenja bazična lokacija i doba dana, može izgledati ovako:
INT. MARKOV STAN - DAN


Marko izvadi iz frižidera limenku piva, otvori je i iskapi u jednom dugom gutljaju.

PRETAPANJE NA:

Marko spava obučen na krevetu, s nogama koje mu vise koso preko ruba i s limenkom piva u ruci položenoj na prsa.
Analogno gornjem primjeru, ako se mijenjaju mikrolokacije unutar neke makrolokacije, npr. prostorije unutar kuće, i tada je moguće naznačiti promjene tranzicijskim oznakama. Primjerice:
INT. LUKINA KUĆA - DAN


U LUKINOJ SOBI: Luka sjedi za računalom, pogleda zaljepljena za ekran monitora, s rukom koja grčevito trza računalnim mišem, pokušavajući slistiti čim više protivnika u "pucačkoj" igrici.

REZ NA:

U KUHINJI: Kristina mehanički miješa kuhačom bezličnu masu u velikom loncu, zureći rezignirano u ekran malog televizora na kojemu se odvija najnovija epizoda "sapunice*".

REZ NA:

U KUPAONICI: Otac pokuša ustati iz kade, ali se oklizne i nemoćno opruži na skliskim pločicama.
k.) Ako je makrolokacija dovoljno velika (bolnica, aerodrom, vojarna, poslovna zgrada i sl.), ili ako se na njoj u kontinuitetu odvijaju dugi segmenti radnje (ponekad i cijeli film), tada je preporučljivo razdijeliti važnije mikrolokacije/prostorije u zasebne scene. Primjerice, u zgradi novinske redakcije:
INT. REDAKCIJA "CRNE KRONIKE" - DAN


(...)

INT. URED GLAVNOG UREDNIKA - DAN

(...)

INT. HODNIK U ZGRADI REDAKCIJE - DAN

(...)
Ako je makrolokacija neki veći stan ili obiteljska kuća u kojoj se odvija većina radnje, mikrolokacije/prostorije također je moguće pretvoriti u zasebne scene, primjerice:
INT. MARKOVA KUĆA - KUHINJA - DAN
(...)


INT. MARKOVA KUĆA - DNEVNI BORAVAK - NOĆ

(...)

INT. MARKOVA KUĆA - PODRUM - NOĆ (...)
l.) Vremenski skok u prošlost, potaknut pričanjem ili prisjećanjem nekog lika, zove se FLEŠBEK. ( Od engl. "flashback". U nedostatku hrvatske inačice, a budući da se radi o standardnom internacionalnom pojmu, predlažemo da se on piše fonološki kao prihvaćeni anglizam). Scenu FLEŠBEKA potrebno je označiti kao takvu, primjerice:
EXT. OBRONAK S POGLEDOM NA GRAD - DAN


Ivan sjedi na nepokošenoj travi, zagledan u krovove koji se naziru u izmaglici. Pažnju mu privuče mali jednomotorni avion koji kruži iznad grada u neobičnim vijugavim putanjama. Ivan se zamišljeno zagleda u letjelicu.

FLEŠBEK

INT./EXT. JEDNOMOTORNI AVION - DAN

Ivan sjedi na pilotskom sjedalu, a Maja je pored njega. Ivan izvodi male akrobacije letjelicom, naginjući je sad na jednu sad na drugu stranu, ponirući i uzdižući se... Maja vrišti i smije se u mješavini uzbuđenja i razdraganosti.

KRAJ FLEŠBEKA

EXT. OBRONAK S POGLEDOM NA GRAD - DAN

Ivan pogledom otprati avion koji nestane iza brda. Uzdahne i umorno se svali leđima u visoku travu.
Posebni slučajevi

a.) Scene u kojima likovi razgovaraju telefonom, kao i druge slične scene u kojima se paralelno odvija radnja na dvije lokacije u kratkim montažnim segmentima, mogu se riješiti ovako:
INT. KOLODVORSKA ČEKAONICA - NOĆ


Sebastijan nervozno ustane s plastičnog sjedala, udalji se par koraka od ostalih putnika, izvadi mobitel i nazove broj.

INT. VESNIN STAN / INT.KOLODVORSKA ČEKAONICA - NOĆ

Vesna priđe telefonu koji zvoni u dnevnom boravku i podigne slušalicu.

VESNA (na telefon) Molim...

SEBASTIJAN (na mobitel) Pa gdje si ti?! Čekam ko budala već pola sata! Jesi na putu?

VESNA (na telefon) Sebastijane, ja neću doći.

SEBASTIJAN (na mobitel) Šta?! Kako to misliš?!
b.) Scene koje se odvijaju u automobilima ili drugim vozilima specifične su po tome što na poseban način objedinjuju interijer (vozila) i eksterijer (prostora gdje se vozilo nalazi ili kroz koji prolazi). Primjerice:
INT./EXT. TVRTKOV AUTO - PARKIRALIŠTE VELESAJMA - DAN


Tvrtko s vozačkog sjedala promatra kroz vjetrobran kako Frenkijev terenac "hummer" staje na parkiralištu desetak metara dalje. On kratko pogleda Mislava koji sjedi do njega, te obojica istovremeno otvore vrata i požure iz auta.

Tvrtko i Mislav približavaju se "hummeru", opipavajući svoje pištolje pod sakoima.
Drugi primjer:
INT./EXT. TVRTKOV AUTO - NA PUTU ZA SAMOBOR - DAN


Trtko vozi starom Samoborskom cestom. Mislav zamišljeno gleda kroz bočni prozor.
Optimalan stil pisanja opisnih dijelova radnje

a.) Jedno od osnovnih pravila scenarističkog pisanja je da u scenariju smije stajati samo ono što se vidi ili čuje, dok se ono što likovi razmišljaju ili osjećaju ne opisuje, budući da se filmski može izraziti samo neizravno i nepouzdano - kroz radnju i dijalog. (Naizgled kategoričan dijaloški iskaz nekog lika o tome što osjeća ili misli ne mora doista biti pouzdan. Potpuni uvid u razmišljanja i osjećaje lika ima samo tzv. pouzdani ili sveznajući pripovjedač u romanima i pripovijetkama.)

Pogledajmo jedan primjer u koji smo ubacili i nekoliko "uljeza":
INT. LADANJSKA KUĆA - DAN


Dunja oprezno otvori škripava vrata od stare hrastovine i stupi u predsoblje. Goran i Tina uđu za njom. S osjećajem tuge zbog izgubljenog djetinjstva, Dunja pogledom prelazi po predmetima koje je zadnji put vidjela prije dvadeset godina.

Dunja uđe u dnevni boravak i odmah ugleda staru prašnjavu lutku na kamenoj plohi kamina. Zagleda se časak u nju, a onda, da Tina i Goran ne bi primijetili suze u njenim očima, požuri drvenim stepenicama na kat.
Dakle, potražimo te "uljeze" koji su se iz književnog pisanja uvukli u scenarij! Već u trećoj rečenici gornje scene ima ih dva: 1.) "S osjećajem tuge zbog izgubljenog djetinjstva..." - iz onog što se vidi i čuje nije moguće pouzdano utvrditi da se radi baš o tuzi zbog izgubljenog djetinjstva, a ne, recimo, zbog žalosnog stanja kuće ili nekog drugog razloga; 2.) "...predmetima koje je zadnji put vidjela prije dvadeset godina." - ni iz čega vidljivog ili čujnog gledatelj filma neće moći zaključiti da je Dunja zadnji put bila u toj kući prije dvadeset godina. I u sljedećem odjeljku postoji jedan "uljez": 3.) "...da Tina i Goran ne bi primijetili suze u njenim očima, požuri drvenim stepenicama na kat." - o razlogu Dunjinog kretanja na kat možemo samo nagađati i intuitivno interpretirati ono što vidimo i čujemo u filmu, a u čemu presudnu ulogu imaju redatelj i glumci. Da zaključimo: tri iskaza koje smo prepoznali kao "uljeze" nemaju mjesta u scenariju, jer se ne mogu kategorički izraziti ponuđenom slikom i zvukom.

b.) Iz sličnog razloga, ni stilske figure (usporedbe, metafore i dr.) nemaju mjesta u opisima radnje. Scenarij ne pripada književnosti, već je svojevrstan jezični nacrt budućeg filma, pa je tako i njegov jezični izraz latentan i djelomično se gubi u cjelini gotovog filma. Svaki jezično-umjetnički trud u opisima radnje stoga je uzaludan. Činjenica da su neki veliki redatelji/scenaristi (Bergman, Kurosava) ponekad pisali svoje scenarije* kao književne proze, tj. pripovijetke, izuzetak je koji nas ne bi trebao odvratiti od pravila koje smo iznijeli.

c.) Opisni dijelovi radnje pišu se isključivo u sadašnjem glagolskom vremenu - prezentu.

d.) Da bi se lakše mogli čitati i vizualizirati, opisi radnje se uobičajeno dijele u odjeljke. Princip dijeljenja je proizvoljan i intuitivan i obično slijedi zamišljene pravce gledateljeva pogleda na prizor i njegove sastavnice - grupe likova, objekte, kretanja i sl., približavajući se ponekad slijedu zamišljenih kadrova budućeg filma. Primjerice:
EXT.ULICA - NOĆ


Ulična lampa s limenim sjenilom polako se njiše na vjetru u prvom planu, obješena o žicu desetak metara iznad ulice. Leptiri i noćni kukci lepršaju oko žarulje. Ulica je pusta.

Pedale isluženog brdskog bicikla mahnito se okreću, ležajevi osovine ritmično cvile, nepodmazani lanac klepeće.

ELA KUSTIĆ (15) upire svojim "martensicama" u pedale i zadihano tjera svoj bicikl sredinom ulice. Obučena je u darkersku crninu, lice joj je blijedo i u grču, briše zaostalu suzu s lica.

Ela u brzini zaobilazi automobil koji izlazi iz parkirališnog mjesta unatrag, te izleti pred drugi auto koji dolazi iz suprotnog smijera. Cviljenje guma, sirena... Ela se ne obazire i juri dalje.

Bicikl se približava grupici mladića koji hodaju kolnikom s limenkama piva u rukama. Mladići gestikuliraju prema Eli da uspori, viču, pozdravljaju je, nazdravljaju... Ela gotovo okrzne jednog od njih u prolazu.

Elino ojađeno lice u kretanju. Bljeskovi osvijetljenih prozora u prolazu, siluete iza zavjesa, bezlični pogledi s pločnika, ulične lampe... Elino disanje je pojačano čujno, a isprekidani ritam više svjedoči o unutarnjem grču no vanjskom naporu.
e.) Opisi radnje trebaju biti kratki, dinamični, dovoljno ilustrativni, ali nezasićeni detaljima. Jedna od čestih pogrešaka koju čine scenaristi početnici je da opise prostora i izgleda likova preopterećuju detaljima. Primjerice:
INT. PROFESOROV STAN - DAN


Marina stupi u veliku radnu sobu. Sva tri zida pred njom obložena su policama s knjigama od polirane orahovine koje dopiru do stropa. Police su zaštićene pomičnim brušenim staklima, a u jednom kutu su drvene ljestve na tračnici, kojima se može doprijeti do najgornjih polica. Pod je prekriven debelim perzijskim sagom, a ispod pisaćeg stola je manji čupavi tepih. Prozori su zastrti teškim baršunastim zavjesama crvene boje, a svjetlo dopire samo od dvije male stolne lampe s papirnatim sjenilima, te jedne secesijske s obojenim staklenim sjenilom. Lijevo je mali "frojdovski divan", pokraj njega bidermajer stolić s dvije stolice, a desno je duboki kožni naslonjač s debelim valjkastim naslonima za ruke. Na pisaćem stolu najviše se ističe gipsani odljev glave antičke žene iz Salone. PROFESOR (65) sjedi za pisaćim stolom i promatra Marinu kroz debele naočale od kornjačevine. Sijeda kosa mu je brižljivo zaglađena, blijedo lice izbrijano, a obučen je u svileni kućni ogrtač s bordo-smeđim prugama, te sivu svilenu maramu s crnim točkicama, vezanu elegantno oko vrata. Na ruci mu se sjaji zlatni prsten pečatnjak.

Marina polako krene prema Profesoru. Prije no što je stigla do pisaćeg stola, prekine je Profesorov glas.

PROFESOR Dohvatite mi, molim vas, onu knjigu! (pokazujući rukom) Onu tamo.. druga polica, crvene korice, peta s lijeva...

Marina priđe polici i dohvati traženu knjigu.
Iako će opisi u prethodnoj sceni ponekom čitatelju možda pružiti izvjesno zadovoljstvo, oni su u scenariju nefunkcionalni iz nekoliko razloga: 1.) Karakter prostorije, odjeće i izgleda neke osobe moguće je naznačiti u rečenici ili dvije, a višak opisanih detalja zalazi u djelokrug scenografovog i kostimografovog posla, te nije sigurno da će biti prihvaćen; 2.) Čitateljev interes u scenariju prije svega je usmjeren na radnju, a ekstenzivni opisi ga u tome ometaju i usporavaju; 3.) Opisi objekata su u svojoj prirodi statični, pa stoga mogu čitatelju pružiti pogrešan dojam o dinamici pojedine scene. Primjerice, opisi u gornjem primjeru odgovarali bi režijskoj postavi u kojoj Marina u tišini razgledava sobu, a pojedinačni kadrovi ili švenkovi kamere prikazuju ono što ona vidi u realnom trajanju. No, što ako je scena zamišljena tako da Marina odmah krene prema Profesoru? Gdje onda ubaciti sve te opise? Jer gdje god ih pisac scenarija ubaci, oni u čitatelja stvaraju dojam prekida radnje, zastajanja, razgledavanja... Rješenje je stoga, s jedne strane, u reduciranom opisu detalja, a s druge u udruživanju tog opisa s radnjom i raspodjeli u nekoliko segmenata, umjesto jednog statičnog bloka. Primjerice:
INT. PROFESOROV STAN - DAN


Marina stupi u veliku radnu sobu čiji zidovi su od poda do stropa obloženi policama s knjigama.

PROFESOR (65) sjedi za pisaćim stolom na suprotnom kraju prostorije i promatra Marinu kroz debele naočale, uredan, zalizan, u svilenom kućnom ogrtaču.

Marina krene prema Profesoru, oprezno gazeći po debelom perzijskom sagu. Na pola puta, pokraj malog "frojdovskog" divana, zaustavi je Profesorov glas.

PROFESOR Dohvatite mi, molim vas, onu knjigu! (pokazujući rukom) Onu tamo.. druga polica, crvene korice, peta s lijeva...

Marina priđe k polici, otvori kliznu pregradu od brušenog stakla i dohvati traženu knjigu.
Na kraju: ove upute u cjelini obuhvaćaju većinu obaveznih parametara za formatiranje scenarija, kao i preporučena rješenja za najčešće formalne probleme, no nemoguće je obuhvatiti svaku dilemu u vezi formatiranja i stila s kojom se scenarist može susresti. Stoga se ne ustručavajte iznaći i vlastita rješenja za neke specifične situacije. Ni jedno nestandardizirano rješenje u polju formatiranja scenarija i stila pisanja, koje se odnosi na neki specifičan i ne tako čest problem, neće se smatrati pogreškom ako je pregledno i razumljivo.

 



. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .